Prošlo je tačno sedam dana od smrti Siniše Mihajlovića. Preminuo je prošlog petka, 16. decembra, a sahranjen je tri dana kasnije, na Svetog Nikolu, 19. decembra, u Rimu.
Dosta fudbalskog svijeta se okupilo da oda poslednju počast jednom od najboljih fudbalera Evrope. Ali ne samo oni. Među ljudima koji su sa svih strana Italije i Srbije, ali i regiona, došli da odaju počast poslednji put Mihajloviću, bilo je i sasvim običnog naroda, navijača, ali i onih koje je Siniša upoznao u bolnici.
Znamo svi da je Mihajlović preminuo posle duge i teške borbe sa leukemijom, ali ljude koje je sretao u bolnici, sa kojima je tamo pričao, dijelio iste muke, zauvijek je smatrao svojim prijateljima. Kao i oni njega. Slijedi priča o ljudskosti, vječnoj borbi i na kraju, suzama zbog gubitka.
Mateo Elmi ima 22 godine i liječio se u istoj bolnici kao i Mihajlović – Sant Orsola. Protivnik isti, podmukao, onaj koji udara nepošteno i ispod pojasa – limfom (bolest krvi).
Mateo je Mihajlovića upoznao u bolnici, vijest o njegovoj smrti ga je duboko potresla, i došao je da svog sapatnika isprati posljednji put.
– Morao sam da budem tamo. Mihajlovića sam upoznao u septembru 2019. On je bio suočen s prvim dijelom svoje bitke, a ja sam se već borio. Tad sam bio u bolnici na pregledima, a dr Kazadei, znajući da sam navijač Bolonje, odlučio je da me oraspoloži. Odveo me je na sprat gdje je bio Siniša i upoznao s njim. Bio je to divan susret, malo smo ćaskali, a onda me je potapšao po ramenu. Taj trenutak mi je dao veliku snagu. Onda je Siniša izvadio Bolonjin dres potpisan od njega i cijelog tima i poklonio mi je – ispričao je Elmi za „Resto del Karlino“.
Od dresa se nije odvajao u najtežim trenucima, ali nije ni sanjao…
– Da ću ga nositi na Sinišinoj sahrani. Kada sam u petak čuo za njegovu smrt, nisam vjerovao. Rekao sam sebi: Ali kako se to dogodilo tako jakoj osobi? Za mene je to bilo nemoguće. Osećao sam strašan strah i nepravdu.
Kao i svima, i Mateu je Siniša bio uzor.
– Govorio je o bolesti bez filtera, što nije lako. Siguran sam da je tako svima dao snagu i jasno stavio do znanja šta je zaista važno. Ovo govorim zato što se Siniša često vraćao u bolnicu. Svi su bili zabrinuti za njega jer su ga u Bolonji svi voljeli.
Elmi studira na Politehničkom fakultetu u Milanu, ali kaže da se uvijek trudi da nađe vremena da uživo gleda Bolonju.
– Biću i na „Olimpiku“ u Rimu 4. januara u prvom kolu nastavka šampionata. Otkako sam upoznao Sinišu, išao sam na svako gostovanje, radio sam to za njega. Nastaviću i sad kad njega nema, to je najbolji način da mu se zahvalim.
Posljednji put Mihajlovića je vidio prije nekoliko meseci.
– Bio je to kratak susret, dva minuta, ali sam i to cijenio. Bio mi je na raspolaganju iako mu nije bilo dobro. Dao mi je više snage u tih nekoliko malih trenutaka nego što sam dobio u hiljadu drugih dana. Srećan sam što sam ga poznavao – istakao je Elmi i naveo da su poslednje provjere pokazale da je limfom pobeđen, prenosi Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu