Košarka

"Najbolje što Srbija ima je u Partizanu" Bivši trener Partizana nema dilemu

Tamo se igra pod obručima ne igra, ona se živi i to se ne odnosi samo na ljude koji za to primaju platu.

Nenad Čanak na klupi Partizana
FOTO: FOTO SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Zato je posebno iskustvo svakom košarkaškom fanatiku da iskusi rad u ovoj pribaltičkoj zemlji.

Za Litvaniju se ne kaže da je zemlja košarke samo kada njihova reprezentacija osvoji medalju na nekom šampionatu, ona je to stalno, jer ima košarkašku kulturu kao nijedna druga zemlja na svijetu. 

Tu je sreću imao srpski trener Nenad Čanak, koji već pet godina sa klupe predvodi Lijetkabelis. On za Sportal priča kako izgleda biti trener u zemlji gdje je sve podređeno ovoj igri.

– Meni je stvarno izuzetno zadovoljstvo što sam u Litvaniji, to je košarkšaka zemlja. Za razliku od onoga kod nas, ovdje je košarka jedini sport i svi se u nju razumiju. Imam osećaj da su je svi u nekom trenutku trenirali. Neko je uspio da postane igrač, neko ne, ali kad god pričaš sa ljudima čuješ da su trenirali, da prate i razumiju košarku. Nema drugih sportova, djeca ne odlaze na druge sportove, dobro – fudbal je fudbal, ali talenti se ne rasipaju na odbojku, rukomet, vaterpolo – započinje sagovornik.

O ovom sportu se priča i piše svuda, hale su uvijek pune nezavisno od toga koja je liga u pitanju i koliko je protivnik atraktivan.

– Košarka je zastupljena u medijima mnogo više nego u bilo kojoj drugoj zemlji, mnogo više portala, potkasta, analiza… To ima i svojih loših strana katkad, ali generalno ovdje ljudi stvarno žive za košarku – kaže i dodaje se sport i igra zbog publike, pa da ovakva atmosfera tjera čovjeka da bude još bolji i da češće predstavlja zadovoljstvo nego pritisak:

– Svaka utakmica se tretira isto. Izuzetno poštuju i vole svoju ligu. Mi igramo drugu godinu zaredom Evrokup, s obzirom na naš budžet i prilično uspješno, ali i dalje ne mogu da kažem da imamo veću posjetu u tom takmičenju u odnosu na domaću ligu, bez obzira na atraktivnost protivnik. Kad dođe vikend to je onda stvarno… I ako nema više ljudi, to je ista posjećenost, ovdje nema veze da li dolazi Huventud ili neki lokalni tim.

Žalgiris je primjer litvanskog sistema

Na primjeru Žalgirisa, koji u Evroligi nastupa sa uspijehom, Čanak objašnjava litvanski sistem i shvatanje igre, koje im, pokazuje se, daje rezultate. Tu najveća zvijezda nije pojedinac već tim.

– Hala im je rasprodata do kraja regularnog dijela Evrolige, imaju podršku sličnu kao što ima Partizan u Beogradu, igraju sa fenomenalnom energijom. Jezgro su litvanski igrači, oni drže svlačionicu, stranci su tu, ali kao nekad Partizan što je radio, nisu zvijezde, nego su tu da pomognu timu. Bez obzira što nemaju neku veliku zvijezdu, tim je najveća snaga i najveća zvijezda te ekipe – kaže i dodaje da je u litvanskoj košarci prosto tako i da se opisano može primijeniti i na druge ekipe:

– Nema sebičnih igrača, i onima koji imaju ekstra kvalitet je tim na prvom mjestu i to je zaista njihova prednost.

Matijas Lesor
FOTO: KK PARTIZAN/TWITTER

Zato kada sastavlja tim, Čanak, ali i njegove kolege, ne “razbijaju glavu” samo oko toga kako da dovedu i plate strance, nego selekciju prave prvo među tamošnjim igračima. Sa njima se posebno radi, pa rado odlučuju da ostani u Litvaniji da igraju, a ne teže isključivo tome da odu negdje.

– I Žalgiris, i Ritas, i mi imamo jezgro litvanskih igrača, što je pokazatelj, ne mogu da kažem veće baze, ali da oni žele da ostanu ovdje u Litvaniji, ne idu po svaku cijenu napolje. Ovdje se dobro radi sa mlađim igračima. Ja imam u ekipi dvojicu igrača koji su iznuzetno interesantni svim NBA skautima, mi na utakmicama Evrokupa imamo uvijek nekog od Skauta, pričam o Moraviskasu i Rubstavičiusu, ali oni su još tu. Što se toga tiče, nevoljno moram da priznam da je Litvanija u boljoj poziciji nego što smo mi.

“Nema boljih mladih igrača od onih u Partizanu”

Osvrnuo se i na zamjerke Partizanu koji je nekad bio prepoznatljiv po radu sa domaćim igrača, koje je stvarao i koji su nosili igru, dok sada okosnicu tima čine stranci. Međutim, sagovornik smatra da nije problem ovog kluba već da ukazuje na stanje u srpskoj košarci, koja kao da je zakazala u radu sa mladima.

Duel košarkaša Partizana i Cibone
FOTO: DRAGANA STJEPANOVIC/ABA LIGA/SCREENSHOT

– Ako pogledamo spisak svih igrača rođenih 2000. godine i mlađe, mislim da Partizan ima najbolje. Petrušev je u Zvezdi, Marko Pecarski se budi polako, pitanje je kako će se dalje odvijati stvari u njegovoj karijeri. Od mlađih je tu Nikola Jović, koji je u NBA ligi, Đurišić koji je NBA prospekt, nema mladih igrača koji bi zadovoljili kriterijum igranja u Partizanu, ne vidim druge koji bi mogli da budu tu, a da već nisu. Smailagić, Trifunović, Koprivica… To je najbolje što Srbija ima u tom godištu – ne slaže sa onima koji kritikuju crno-bijele zbog rostera.

Da objasni kako smo se i zašto od rasadnika talenata i potencijala sveli na nekoliko imena, izabrao je da ukaže prvenstveno na mentalitet igrača.

Pročitajte još

– Imamo problem što je danas djecu teško natjerati da se žrtvuju. Vrhunski sport zahtijeva stvarno i vrhunsku žrtvu. To je i trening, to je i ishrana, način života, pogotovo danas kada nema mjesta za improvizaciju. E sad, ko je spreman za to? Nema ih mnogo – navodi i nastavlja:

– Ako idemo dublje, naši talenti koje trenutno imamo, pođimo redom – Balša Koprivica je sin košarkaša, Tristan Vukčević, opet sin košarkaša, Marko Pecarski, Nikola Topić, Mario Nakić, Trifunović isto, Nikola Đuričić – majka možda i najbolja naša odbojkašica… Nabrojao sam nekoliko primjera, a to sigurno nije slučajnost. Ta djeca vjerovatno iz kuće nose vaspitanje, imali su uzore, znaju kako se postaje igrač, usmjereni su na neki ispravan način. Zašto oni nisu više izuzeci, kao što je prije bilo, nego to kao da postaje pravilo, nije jasno. Šta se desilo i šta treba uraditi, o tome treba ozbiljno razmisliti.

Partizan može u TOP 8, a onda…

Nekadašnji igrač i trener Partizana je iskoristio priliku u petak u Kaunasu da bodri crno-bijele, koji su zabilježili važnu pobjedu protiv Žalgirisa za plasman među osam najboljih ekipa. Posjetio ih je i na treningu pred meč i bio je veoma zadovoljan onime što je vidio, kao i time što izabranici Željka Obradovića pružaju ove sezone.

– Svaka utakmica u Partizanu se igra na pobjedu, pogotovo kad je Željko trener. Prema onome što sam vidio sa strane, atmosfera je izuzetna. Kažem kako to izgleda sa strane, ja sam bio na treningu, ali poznajući taj cijeli staf, ljude oko kluba koji pričaju da je amofsera izvanredna, nemam razloga da im ne vjerujem.

Dopada mu se kako izgelda Partizanov napad, smatra da im je forma u usponu, da su unaprijedili nedostatke, što se pokazalo u poslednjih nekoliko kola. Zbog toga zaključuje da tim koji predvodi najbolji trener u istoriji ove igre vidi među najboljih osam ekipa, a možda i korak dalje.

– Mislim da je Partizan ozbiljan kandidat za TOP 8, a kad uđeš u TOP 8… možemo se vidjeti ponovo u maju u Kaunasu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu