Novak je počeo da se bavi tenisom na Kopaoniku, gdje su njegovi roditelji Srđan i Dijana imali restoran, a Jelena Genčić odmah je primijetila veliki talenat.
– Rekla sam im da poslije Monike Seleš nisam uočila nijednog igrača kao što je njihov sin i da mislim da će on sa 17 godina biti među prvih pet u svijetu. Bili su začuđeni mojim tvrdnjama, a sada kad razmislim, mora da su mislili i da nisam normalna. Dok je bio mali zajedno smo sanjali kako podiže pehar na Vimbldonu, jer je to Meka tenisa. I zato mi je najveća želja da ga vidim sa tim peharom – rekla je ona, što se ostvarilo 2011. godine, kada je Novak Đoković osvojio Vimbldon.
– Znala sam da će biti šampion. Bilo mi je potpuno jasno. Bio je ozbiljan, savjestan i nadasve talentovan. Radili smo krvnički, ali smo se i igrali. Njegov idol bio je Pit Sampras, htio je i Edbergov servis i volej, kao i Agasijev agresivni forhend. Mislim da njegove imitacije načina igre drugih tenisera, koje danas publika toliko voli, potiču iz tog doba – prisjetila se jednom prilikom za “Vreme”.
Posebno emotivan momenta bio je kada je Nole svoj prvi pehar odnieo Jeleni Genčić, svom prvom treneru i velikoj podršci.
Jelena je umrla 1. juna 2013. godine, u Beogradu u 77. godini, a pismo koje je Novak napisao na komemoraciji je pročitala njegova majka Dijana Đoković.
– Draga moja Jelena, beskrajno sam tužan jer se danas opraštam od tebe. U životu si me pripremala za mnoge situacije, za pobjede, za trijumfe, za naše trofeje, ali za naš rastanak potpuno sam nespreman. Opraštam se od tebe beskrajno tužan što ne mogu da te ispratim. Znam da bi se ljutila da odustanem i umanjim šansu da ispunim i ovu posljednju našu želju, da osvojim Rolan Garos. Hvala ti na strpljenju, na ogromnoj ljubavi. Hvala ti na svakodnevnoj podršci, na savjetima koje pamtim, na toplim riječima koje su uvijek nosile neku vanrednu poruku. Znaš, da sam ih sve upamtio i da se tvojih pravila uveijk držim. Naš posljednji razgovor, prije dvije nedjelje nije ukazivao da nešto nije u redu. Tužan sam jer si se i tada trudila da me oslobodiš bilo kakvih briga i uvjeravala me da je sve u redu, da si u bolnici jer je rutinska kontrola, da ne brinem nego da pobjeđujem. Bila si dobri anđeo. I kad si me trenirala i kasnije – gdje god da sam bio osjećao sam tvoju podršku. Iskrenu. Snažnu. Bezrezervnu. Ostavila si neizbrisiv trag u našem tenisu. Dužni smo ti svi koji smo danas sa reketom u ruci. Obećavam ti da ću se potruditi da tvoje ime prenesem na buduće generacije i da tvoj duh večno bude prisutan na teniskim terenima – pisalo je u Novakovom pismu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu