To je bio podsticaj da se podsjetimo njegovog životnog intervjua koji je dao za Sportal, kada nas je ugostio u Međugorju.
Zdravko Mamić zadao je domaći zadatak mnogim fudbalskim poslenicima u Evropi. Kao prvi čovjek zagrebačkog Dinama, digao je klub iz pepela, u neslućene visine.
Transferi koje je radio, mjere se u desetinama miliona evra, pa su “modri” u situaciji da ne moraju da prodaju nijednog igrača ispod 10.000.000. U posljednjih 20 godina Dinamo je osvojio u Hrvatskoj čak 18 titula, svake godine igra grupnu fazu Lige šampiona ili Lige Evrope, ništa se ne duguje, dovode se fudbaleri za nekoliko miliona evra.
Nekadašnja Alfa i Omega zagrebačkog Dinama, Zdravko Mamić, naširoko je govorio o situaciji u srpskom fudbalu, posebno se osvrnuvši na Crvenu zvezdu, za koju je prognozirao da će postati ubjedljivo najvažniji činilac fudbala na Balkanu, kao i o Draganu Stojkoviću, Patrijarhu Porfiriju, regionalnoj ligi, fudbalskim kokošarima, te njegovim rekordnim transferima od kojih je Dinamo prihodovao preko milijardu evra!
– Ja sam odlično. Pitaju me mnogi prijatelji koji dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta to “kako sam”. Kad malo pretjeruju, ja im kažem “čekajte, nisam ja u problemu, već vi”. Eto, toliko sam dobro – rekao je Mamić.
Mamić je danas bjegunac, odnosno dobrovoljni izgnanik. Poslije postupka koji se protiv njega vodi u Hrvatskoj, da je “prisvojio 6.000.000 evra Dinamovog novca”, Zdravko je utočište našao u Hercegovini, tačnije u Međugorju, gradiću koji je na mapi svijeta prepoznat kao mjesto hodočasnika. Legendarni Maminjo je riješio da ugosti ekipu Sportala…
Izdvojili smo dio razgovora ekipe Sportala sa Mamićem.
“Pravio sam velike transfere jer nisam “kokošar””
Na koji način uspevijate da pravite rekordne transfere?
– Vrlo jednostavno. Nisam kokošar! Kao što je većina ljudi koja vodi državu i klubove. Koji se pomame poslije prve ponude. Ja sam bio nepotkupljiv. Ja sam njih stavio u mašinu, kako bi od njih uzeo novac. Pa su, na primjer, nudili za nekog igrača pet miliona, plus tri meni sa strane. Ja sam rekao “ne, već sve novce, i to 15 miliona, na račun Dinama”. I tako je uvijek bilo. A, vidjeli kakvu su mi zahvalnicu dali. Da sam taj isti Dinamo, koji sam digao na noge, vinuo u visine i pozicionirao na mapi Evrope, tobož pokrao. Nestvarno… Kao da se desna strana mozga posvađa sa lijevom. Neopisivo. Nema logike. Jednostavno, koliko god se trudili da objasnite logično, ne možete im dokazati da ste vi Veljko Ivanović, a ja Zdravko Mamić. Jer je neko utvrdio da ja ipak nisam Zdravko Mamić. Ponoviću, nema velike mudrolije, ja sam cijenio svoj klub, igrače i sebe. I nisam dozvoljavao da idu u klub koji prvi pošalje ponudu. Vodio sam računa i u kakve će sredine da idu.
Spomenuli ste Totenhem, kome ste prodali nekoliko igrača, da li je tačno da je predsjednik Danijel Levi najteži pregovarač na svetu?
– To je tačno. I to znaju svi koji su sa Levijem sarađivali. Otkriću vam neke detalje. Kada je došao u Zagreb da pregovara za Modrića, rekao je “ili ćemo se mi danas dogovoriti, ili se više nikad nećemo vidjeti”. Ja sam mu rekao – nema problema, dogovorićemo se, ali pod mojim uslovima, priuštiću vam to zadovoljstvo. Uglavnom, to je bio transfer od 23 miliona evra. Nikada nisam bio stipsa. Kad sam u društvu, svaki put ja platim račun. A bilo je ljudi koji su mnogo bogatiji od mene. Ali, posle tog transfera, kojim sam bio impresioniran, učinilo mi se kao zgodno da zamolim Levija da mi pošalje pet dresova Totenhema sa prezimenom Modrić. Završili smo posao, u Londonu smo, Luka je predstavljen tamo. Sećam se došla je faktura u Zagreb – umanjena za tih pet dresova. Eto, to vam je Levi. Možda će da plati transfer i više, ali ni na jedan evro preko cifre koju je on zamislio, nećeš moći da računaš. A, takvim mangašima sam ja uzeo velike novce i to ko zna koliko puta. I umjesto da me zovu na fakultete i u škole da podijelim znanje, oni su me proglasili kriminalcem i prognali iz zemlje… Eto koliko oni imaju pojma.
Ali, zato vas drugdje, na primer u Srbiji, izuzetno uvažavaju, i zbog postignutih rezultata i zbog šarma?
– U kontaktu sam sa prijateljima i poznanicima iz Srbije i na to sam silno ponosan. Ja takvu ljubav, koju uživam u Srbiji, maltene nisam doživeo u vlastitoj porodici. Upravo je to poruka našim političkim elitama, da se okrenu stvarnosti, da ne lažu svoje narode i da nas više puste da radimo u miru. Jer mi ekonomski odlično sarađujemo, hrvatska mladež se provodi u Beogradu, a srpska po hrvatskom primorju. Evo divnog primjera. Kada glasamo na forumima fudbalskim, onda se mi dogovaramo, glasamo za kanidata iz Hrvatske ili Srbije. Iz Dinama ili Zvezde.A da li ja želim da pobedim Zvezdu ili Partizan? Pa, naravno. Ali, to ne znači da ih ne uvažavam. Sto puta sam rekao da ne želim duel Dinama i Crvene zvezde. Jer, smatram da su lakše nekog drugog pobijediti. Imam bezbroj prijatelja sa kojima sam u kontaktu. Eto, skoro sam bio sa Žarkom Zečevićem, tvorcem zajedno sa Đavolom Bjekovićem modernog Partizana, u još teža vremena. Evocirali smo uspomene da Ćurkovića, Džajića, Cveleta, košarkaše, rukometaše… Jer smo bili svjetska sila. Danas, kada bismo spojili u sportu bivše republike, nema sile sportske koja bi nam bila ravna.
Pravi je trenutak da prokomentarišete i uspjehe Crvene zvezde u posljednjih pet – šest godina?
– Prijatelj sam sa generalnim direktorom Crvene zvezde Zvezdanom Terzićem. Kao i sa nekim drugim ljudima zaposlenim u Zvezdi. Dakle, Zvezdin povratak na staze stare slave je upravo počeo sa Svetozarom Mijailovićem, Zvezdom Terzićem, Mitrom Mrkelom… I dolaskom Aleksandra Vučića na vlast. Zvezda je neodvojiva od Vučića i Vučić je neodvojiv od Zvezde. Zahvaljujući rezultatima Zvezde, ali i Partizana, Srbija je prestigla Hrvatsku na tabeli po kojoj se rangiraju. I ako neko lud ne ugasi svetlo u Crvenoj zvezdi, ona će prestići ne samo Dinamo, već klubove širom Evrope. Jer, će generisati ozbiljan novac. I sa tim novcem će kupovati bolje igrače. Ujedno, biće teško dostići Zvezdu, čak i mom Dinamu.
Znači, Zvezda će biti lider u regionu?
– Govorio sam o nekoj bližoj budućnosti. Danas je Dinamo jači od Zvezde, da ne ispadne da samo njih hvalim. Jer moj prijatelj Terza stalno uklizava “Mi smo Zvezda, mi smo najbolji”. Ja bih rekao da su na dobrom putu, čak im prognoziram veliku budućnost, nažalost i veću nego mom Dinamu. Jer Dinamo je prepušten sam sebi, isključivo ljudima koji su zaposleni u radnoj zajednici i ponekom mom savjetu i intervenciji. Dinamo žele svi u Hrvatskoj da unište. Dakle, Dinamo je bolji, ali Zvezda ima već perspektivu. Inače, ne možemo porediti Partizan sa Hajdukom. Partizan je osvajao titule, imao je zapažene uloge u Evropi. I temeljima rezultata Zvezde i Partizana u evropskim takmičenjima, kumulativno sabrano su stigli ti bodovi i ta priča o dva tima u Ligi šampiona. I samim tim će srpski fudbal ići više u odnosu na hrvatski. Hrvatsku spašavaju Dinamo i reprezentacija.
Dužni ste mi tamo u Srbiji za moja proročanstva. Iako mi je predsjednik Vučić prije jedno godinu dana uputio poziv da će me ugostiti u jednom srpskom restoranu u kome nisam bio, a on se nalazio u njemu u trenutku poziva, ja ga držim za riječ. Čekam njegov poziv. I sada vas molim da mu prenesete moju želju i ja ću doći na tu večeru koju mi je obećao. Ja se tom pozivu veselim, samo mi se čini da predugo traje, očekivao sam večeru ranije, neposredno poslije poziva (smijeh). Zvučao mi je jako srdačno i uvjerljivo, jer, konačno, on je mene nazvao i ne mogu mu to zaboraviti. I ako bude ikada u životu trebao moje krvi, ja ću mu je dati. Toliko me dirnuo, jer uvijek govori o meni lijepo. Molim ga da učini sve kako bi se razvijali dobrosusjedski odnosi Srba i Hrvata, to naši narodi i zaslužuju.
Da li je srpska Superliga jača od hrvatske?
– Mislim da nije. Hrvatska je napravila iskorak kada je Fudbalski savez Hrvatske donirao terene sa vještačkom, kao i prirodnom travom, brojim klubovima. To je podiglo kvalitet fudbala na jedan visok nivo, od tada se igraju bolje utamice. Dalje, vjerujem da je vaša elitna liga prevelika, trebalo bi smanjiti broj klubova. Ne smijete sa masovnošču razvodnjavati kvalitet. Da bi se mogli razvijati bez pritiska igrači, to važi i za drugi i treći rang takmičenja.
Znači li to i da je hrvatska reprezentacije u ovom momentu jača od srpske?
Reprezentacija Hrvatske je dokazala da je jača od selekcije Srbije. Po tom pitanju je situacija na svjetskoj i evropskoj pozornici potpuno jasna. Hrvatska je bila druga na svijetu, treća takođe… Od kako postoji kao samostalna država, samo jednom Hrvatska nije bila na Svjetskom i Evropskom prvenstvu. Dakle, mi smo redovan učesnik svih najvećih takmičenja. Dok Srbija nije. To govori i statistika. Kao što se neki dinamovac može ljutiti na mene kada u superlativu gvoorim o Zvezdi, koja je bila evropski i svjetski prvak. Nećemo da falsifikujemo istoriju. Da li je Dinamo u posljednjih deset godina ispred Zvezde i Partizana? Pa, jeste. Kao što prognoziram da će nas Crvena zvezda i Partizan prešišati. Pogotovo što u Hrvatskoj svi ruše Dinamo.
Šta će nam boranija od regionalne lige kad igramo Evropu?
Da li može da zaživi ideja o regionalnoj ligi u fudbalu i da li je ona uopšte i pametna?
– Kad je bio rat, ja sam bio jedan od najvećih zagovornika regionalne lige. I imao sam velike probleme zbog toga. A, nisam bio jugonostalgičar. Sportovi širom nekadašnje Jugoslavije su se raspadali od nemaštine. Nismo bili moćni da budemo članovi Lige šampiona, već smo bili marginalizovani. Države su bile nemoćne, ne na koljenima, već sport je bio ispod zemlje. Zagovarao sam regionalnu ligu, jer bi ona povećala prihode. To je tada bilo gotovo nemoguće, zbog huligana prije svega, jer su jedni vikali “mi smo ustaše” , drugi “mi smo četnici”. Predali smo se pred radikalizmom. Ne kako nešto može, već kako nešto ne može. U Zagrebu su se tada svakodnevno se pojavljivali grafiti “Mamiću, Srbine”, Mamić – četnik”… Dakle, tada sam bio apsolutno za tu ideju, a danas – nisam. Naše su se države osposobile i one igraju takozvanu regionalnu ligu – u Evropi! Dakle, danas su naše regionalne lige Liga šampiona, Liga Evrope, Liga konferencija…
Da li biste radili u nekom srpskom klubu?
– Ne, to je nemoguće. Iz dva razloga. Najpre, jer sam fizički vezan u Bosnu i Hercegovinu, a i čovjek sam u jeseni života. Drugo, sva moja ljubav i emocija je vezana za Dinamo. I tako će ostati do smrti. Glupo je da igram na talasu nekih drugih emocija. A siguran sam da ne postoji čovjek u Evropi koji ne bi voloo da radi u Zvezdi ili Partizanu. Ja sam imao privilegiju da sam radio takođe u velikom klubu, Dinamu, i učestvovao u njegovom rastu i uspesima.
Šta je pravi razlog tretiranja Dinama kao da je trinaesto prase?
– Uspjeh. Napodnošljiv im je uspjeh. To je boljka svih naroda na ovim prostorima. Sve mogu da oproste, ali uspjeh nikako. Citiraću Miroslava Krležu, jednog od najvećih književnika bivše Jugoslavije, koji je govorio “Bože me sačuvaj srpskog junaštva i hrvatskog jala (zlobe, prim. aut) i zavisti. Srbi, nažalost, sve svoje poraze slave kao da su pobjede. A mi Hrvati bi jedan drugoga udavili u čaši vode. I tako, umjesto da se svi ponose Dinamom, sušta je suprotnost. Za Hrvatsku prije 30 godina niko nije čuo, ni za Srbiju. Ako je tada i postojao neko ko je čuo za nas, govorio je kako se mi tamo svi međusobno koljemo. A onda je Hrvatska prepoznata po sportistima. I Srbija, pa ko ne zna za Đokovića.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu