Profesionalno, proganjalo ga je to što nije uspio da osvoji Ligu šampiona. Privatno, imao je mnogo veći problem depresiju koja mu je dijagnostikovana 2003. godine.
Bufon je završio karijeru u Parmi 2023, u koju se vratio 2021. godine iz Juventusa. Za “staru damu” iz Torina igrao je od 2001. do 2021. izuzev u sezoni 2018/19, kada je pokušao da sa Pari Sen Žermenom osvoji Ligu šampiona. I nije uspio.
Sreo je tada igrača za koga smatra da je morao da osvoji Zlatnu loptu, ali nije.
– Bio je to Nejmar. S obzirom na to kakav je igrač i momak, trebalo je da osvoji pet Zlatnih lopti – kazao je on u intervjuu za “Korijere dela sera”.
Igrali su zajedno i jurili san o osvajanju Lige šampiona. U osmini finala pobijedili su Mančester junajted u gostima, a onda su šokantno eliminisani na “Parku Prinčeva” porazom 1:3.
“Možda sam imao provincijski mentalitet”
– Pobijedili smo 2:0 Mančester junajted i shvatio sam da se nismo pripremali za revanš kako bi trebalo. Međutim, nisam to tada rekao. Na kraju krajeva, posljednji sam stigao u taj tim, možda sam još imao provincijski mentalitet. Na kraju krajeva, svi su bili šampioni – Mbape je tek osvojio Svjetsko prvenstvo – kazao je Italijan pa nastavio.
“Primili smo rani gol zbog greške odbrane, drugi je isto bio zbog moje neprecizne odbrane, potom smo primili i treći bili eliminisani. Nismo se dobro spremili za taj revanš – kazao je Bufon.
Pitali su Italijani Đanluiđija zašto Juventus ne može da osvoji Ligu šampiona, već ima “samo” dvije titule (1985, 1996), uz čak sedam poraza u finalima.
-Mogu da govorim o svoja tri finala. Kada smo izgubili od Barselone 2015. i Real Madrida 2017, bili su to najjači timovi u posljednjih 20 godina, a 2003. godine igrali smo protiv Ševčenkovog Milana – objasnio je Bufon.
Te 2003. poslije poraza na penale od Milana, Bufon je pretrpio i ozbiljne probleme sa zdravljem, jer je pao u depresiju.
-Bio je to kraj 2003. godine, dobro smo počeli prvenstvo, a onda smo počeli da gubimo zalet i motivaciju. Osvojili smo prethodno dvije titule i poslije uspona, dogodio se pad. Predamnom se otvorila praznina, počeo sam loše da spavam, legao bih i mislio sam da neću zaspati – naveo je on.
Onda je osjetio veliki problem i na terenu.
-Doživio sam napad panike, osjetio pritisak u grudima i nisam mogao da dišem. Mislio sam da nikada ne želim da budem tamo i da više nikada neću moći da odigram utakmicu – kazao je on.
Na utakmici protiv Ređine je otišao kod trenera golmana, Ivana Bordona.
-Smirivao me je i uvjeravao: ‘Điđi, ne moraš da igraš’. Ostao sam bez daha i gledao drugog golmana, Kimentija, kako se zagrijava. Veoma mi je drag. Mislio sam tada da sam pred izlaznim vratima i kada je u pitanju moja karijera i kada je u pitanju moj život – tvrdi Bufon.
Tada je presjekao sam sa sobom.
-Kazao sam sebi: ‘Điđi, ako ovaj put ne izađeš na teren, napravićeš presedan. Možda će ti se dogoditi još jednom, pa onda još jednom. I više nećeš moći da igraš. Zato sam izašao na teren i dobro sam branio, što nam je i donijelo rezultat, jer smo pobijedili 1:0. Međutim, problem je ostao. Doktor Agrikola je postavio dijagnozu, koju je potom potvrdio i psihoterapeut – depresija – kazao je on.
Kako se liječio?
-Odbio sam lijekove. Bili su mi potrebni, ali sam imao strah da ću postati zavistan od toga. Išao sam samo tri-četiri puta kod psihoterapeuta, ali dao mi je vrijedne savjete: ‘Njeguj druga interesovanja, ne fokusiraj se u potpunosti samo na fudbal – rekao je on.
“Stajao sam sat ispred Šagalove Promenade”
Onda je otvorio sebi i druge sfere života.
– Tada sam otkrio slikarstvo. Otišao sam u Galeriju moderne umjetnosti u Torinu. Bila je izložba (Marka) Šagala. Kupio sam audio-vodič i zaglavio sam ispred njegove slike ‘Promenada’ sat vremena. To je jednostavna slika, pokazuje Šagala sa svojom ženom Belom kako idu ruku pod ruku. Samo što ona leti. Sljedećeg dana sam se vratio i blagajnica mi je rekla da je ista izložba kao juče. Odgovorio sam joj da znam i zahvalio joj se, ali želio sam da vidim ponovo – rekao je Bufon o odluci koja mu je pokazala izlaz iz teške situacije.
Depresija se ne liječi lako.
– Sigurno je da je tako, ali moj život je zaista bio ovakav, padao sam, ponovo sam ustajao… Pravio sam greške, kao i svi drugi i nikad ih nisam krio – poruka je za mnoge najboljeg golmana u istoriji fudbala.
Jedna stvar ga je proganjala do te mjere da je postala njegov kompleks – to što nije imao diplomu fakulteta.
– Imao sam kompleks jer nisam diplomirao. Osjećao sam krivicu prema roditeljima, htio sam da upišem fakultet. Odlazio sam na masaže i dvojica masera rekli su mi da će se oni pobrinuti za to i objasnili mi da svi fudbaleri rade isto. Ukratko, nabavili su mi lažnu diplomu. Nevjerovatno sam bio naivan. I platio sam za to – završio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu