Na Damirovoj sahrani je bilo 20ak ljudi, a na kapeli nije bila zalijepljena umrlica. Jelena nije došla da oca isprati na vječni počinak.
Na sahranu je stigao sin Savo Dokić i nepoznata žena koja sve vreme lije suze.
Sveštenik je održao opelo u kapeli nakon što je porodica primila saučešće, a potom je krenula povorka. Sin je u jednom trenutku poljubio sanduk.
Iako nije bilo velike gužve ni pompe, sahrana je protekla u tišini i dostojanstvu. Nije bilo umrlice na kapeli, a među prisutnima je bila i nepoznata žena koja je sve vreme plakala.
Posebno emotivan trenutak dogodio se kada je jedan gospodin, očigledno blizak pokojniku, održao kratak govor:
– Postoji jedno prelijepo sjećanje na tebe, sjećanje koje neće izblijediti. Volijo si Srem u kojem si sahranjen, a volio si i jednu pjesmicu, reći ću vam: “Udri me, ubij me, kožu mi deri, odavno ja sam spreman da mrem, psuj mi oca, mater, sve po spisku, samo mi nemoj dirati Srem”. Neka ti je laka crna zemlja.
Jelena je u svojoj biografiji „Nesalomiva“ opisala brojne potresne detalje iz svog života. Između ostalog i da je bila psihički i fizički zlostavljana od svog oca Damira Dokića.
– Natečene i krvave potkoljenice od batina i udaranja oštrim cipelama cijele noći pravo u moje potkoljenice jer sam izgubila meč. Ove slike su snimljene dvije nedjelje kasnije i još uvijek sam imala teške modrice. Imala sam 17 godina. I dan-danas imam osjetljive i kvrgave potkoljenice od ovih batina. Od svake rane je ožiljak. Preživjela sam, ali neće svaka žena i djevojka. I to je tužna realnost. Zašto ova objava? Danas sam govorila na događaju i bila sam tužna. Tužna i ljuta zbog desetina miliona žena u svijetu za koje znam da u ovom trenutku prolaze kroz mnogo gore nego što sam ja ikada prolazila- napisala je između ostalog.
Jelena se nakon smrti oca javno oglasila i oprostila od njega.
– Moj otac je preminuo kasno uveče 16.05.2025. Kao što znate, moj odnos sa ocem je bio težak i bolan, sa mnogo prošlosti. Uprkos svemu i bez obzira na to koliko je bilo teško, komplikovano, a posljednjih 10 godina čak i nepostojeće naše međusobno razumijevanje i komunikacija, nikada nije lako izgubiti roditelja – pa čak ni onog od koga si bio otuđen. Gubitak otuđenog roditelja nosi sa sobom složen i težak proces tugovanja. Ovo je kraj jednog poglavlja i života kakvog sam ga do sada poznavala. U meni se prepliću različite, često protivrječne emocije i osjećanja. Za kraj ovog poglavlja biram da se fokusiram na jednu lijepu uspomenu, kao što je ova slika. I kao i uvijek, a posebno u trenucima koji oblikuju to ko sam i za šta želim da se zalažem – poštovanje, dostojanstvo, ljubaznost, milost i empatiju – želim i biram da budem ta osoba i sada. Za sada, tu ću stati. Molim vas da poštujete moju i privatnost moje porodice u ovom trenutku. Hvala svima koji su mi se javili u prethodnim danima i bili uz mene dok prolazim kroz ovu tešku i složenu situaciju. I za kraj – Počivaj u miru – napisala je na Instagramu, piše Blic.
– Otac mi je često govorio “nemoj ništa da pričaš, ćuti ili ću te ubiti”. Ja do svoje 33 godine nisam znala da se nasmijem. Ljudi često žele da budete savršeni, posebno u sportu, a to je nemoguće. Život nije savršen. Bila sam ranjiva i mislila sam da je to moja slabost. Sada sam svjesna da je to moja snaga – istakla je Jelena u dokumentarnom filmu “Nesalomiva”, ekranizaciji istoimene autobiografije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu