Skoro četiri godine kasnije taj isti marker i tablu glavnog trenera Partizana spremno je dočekao i nacrtao put ka trofeju u Superligi Srbije.
Košarkaši Partizana poslije 11 godina postali su šampioni Srbije, a Bogdan Karaičić kao prvi trener umjesto suspendovanog Obradovića, ostaće zapamćen da je tim vodio kroz polufinalnu i finalu seriju protiv FMP i Spartaka iz Subotice.
Kad se djeca zaigraju
I to sam izmijenjenim sastavom, jer Partizan je čitavu Superligu odigrao bez osam standardnih prvotimaca i sa tri juniora u ekipi.
– Svakog čuda tri dana dosta, što kaže narod. Možda i previše mene, jer je sve ovo timski i dio ekipe, stručnog štaba, nije baš samo moje. Ja sam ipak porodičan čovjek, koji uživa s svojom decom familijom i prijateljima, tako da me titula nije promijenila, niti smanjila niti upotpunila, ali sam svakako ponosan i srećan jer je pokazatelj uspješnosti u ovom poslu – počinje priču Bogdan Karaičić za B92.sport.
Nije bilo lako uskočiti u cipele Željka Obradovića, zato je ova sezona za njegovog pomoćnika bila nešto čemu se nije nadao.
– Nestvarno, jer i dalje ne vjerujem da radim u stafu Željka Obradovića. I dalje ne jverujem da sam dobio podršku ljudi kao što su Novica Veličković, Predrag Danilović, svih ljudi iz kluba… Drago mi je da imam komunikaciju sa tim ljudima koji su toliko posvećeni Partizanu i što me podržavaju. Nestvarno i lijepo – iskreno govori Karaičić.
– Postojalo je to pravilo, koje nije bilo fer. Željko Obradović to nije zaslužio, da bude kažnjen na takav način zbog situacije koja je bila prošle godine. Spletom okolnosti sam dobio priliku i poverenje Obradovića da vodim ekipi i pomognem koliko mogu, što je meni značajnije od titule.
Na putu ka šampionskom trofeju, 41 – godišnji trener vodio je ekipu protiv FMP-a u tri utakmice, a potom i na dva finalna duela protiv Spartaka.
Izazova na pretek, ali se trener koji je svoju karijeru gradio u Mađarskoj, Danskoj, Rusiji, snašao na najbolji mogući način.
– Izazov je bio zbog pritiska javnosti i očekivanja sa strana, jer nije mala stvar voditi Partizan sa takvim navijačima, koji bez obzira na sastav ekipe žele da Partizan pobjedi. U tim nekim trenucima je bilo pritiska, ali tu mi je Željko najviše pomogao. Sama priprema treninga i utakmice nije bila zahtjeva emotivno, to je neki osnovni dio našeg posla. Sve ono što je došlo posle, od razgovora sa vama medijima, za mene je to novo i nepoznato, ali hvala i Željku i klubu što su mi dali priliku da to sve iskusim – priča Bogdan.
Običan čovjek i veliki zaljubljenik u košarku, koji voli da ode na reku, planinu, Zlatibor i Užice, ali i da uživa u malim stvarima koje život znače, priznaje da mu nije bilo lako kada je prvi put mora da sjedne na klupu sa ulogom prvog trenera u polufinalu protiv FMP.
– Prva utakmica je bila najteža, došli smo iz atmosfere slavlja, nismo znali šta da očekujemo ni kako ćemo da igramo. Najlakša je bila možda najteža, ona druga utakmica protiv FMP, kada smo već bili prežaljeni, kada smo krenuli sa skraćenom rotacijomi i kada su mladi momci iznijeli taj meč. Najlakša jer je bilo najmanje pritiska.
Kako kaže, važan mu je bio razgovor koji je imao sa trenutno najtrofejnijim evropski trenerom baš poslije poraza u Železniku.
– Da ne otkrivam detalje, dao je bezrezervnu podršku meni i timu u trenutku kada se očekivalo da ćemo da doživimo debakl. Do utakmica sa Spartakom mi smo se međusobnio bolje upoznali, videli šta koji igrač može da igra, vratili su se Pokuševski i Vašington, njihove povrede su nas pogurale da budemo najbolja verzija protiv Spartaka – ističe Bogdan.
Mogao je Obradović da preuzme ekipu u Subotici na drugoj utakmici finala, ali nije. Mogao je da izađe i na pobjedničko postolje u “Duduvoj šumi”, ali ni to nije učinio, uprkos tome što ga je sam Karaičić zvao da im se pridruži.
– To pokazuje i govori samo o Željkovoj veličini i zašto je došao do ovih visina gdje jeste. Želio sam da i on sa nama podijeli taj trenutak slavlja, da podijelimo uspjeh kluba, ali on je želio da mi mladi momci uživamo u tome. To govori o njemu kao čovjeku.
Do titule u domaćem šampionatu, svojevremno asistent u Crvenoj zvezdi, Megi, skaut u reprezentaciji Srbije u mandatu Igora Kokoškova, široj javnosti bio je prepoznatljivi zbog “situacije marker”, ali od juna ovdje godine publiku je kupio načinom na koji je vodio utakmice, ali spontanošću i duhovitošću na konferencijama za medije.
– Što se tiče te komične situacije s markerom, imali smo ih mnogo više, srećomi ili nesrećom, kamere to nisu uhvatile, već je samo taj marker ostao najdominatniji. Bilo je još mnogo smješnih situacija tokom utakmica i nadam se da će ih još biti – kroz osmijeh kaže Bogdan.
– Nije to ništa specijalno, mi smo samo radili svoj posao i uspjeli da pobjedimo. Mislim da je javnost prepoznala baš tu normalnost koji su mi spontano probali da pokažemo i identifikovala se sa njom – skromno odgovara Karaičić.
Završetak sezone u kojoj je Partizan uzeo titule u ABA i Sperligi Srbije trebalo bi da budu samo uvod za ono što dolazi i čeka crno-bele u novoj sezoni, gde će ambicije biti najviše.
– Kontinuitet je najveći kvalitet i to je ono što treba da zadržimo, da radimo na tome. Nama je da napravimo iskorak, da odemo korak dalje nego prethodne sezone. Treba da imamo očekivanja, ali treba i svaki dan da napredujemo i kao pojedinci i kao ekipa – zaključio je Karaičić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu