Vruća noć u Londonu. Trka sa vremenom. I borba sa samim sobom. Ali uspio je. Novak Đoković je ostvario pobjedu u prvom kolu Vimbldona. Kao i svake prethodne godine od svog debija.
A taj prvi zvanični meč na travnatim terenima u Londonu odigrao je prije ravno dvije decenije. I to poslije kvalifikacija.
– Sjećam se, naravno. Prilično dobro se sjećam svojih prvih kvalifikacija – kada sam stigao do posljednjeg kola koje se igralo u tri dobijena seta, došla je cijela moja porodica iz Srbije da me gleda, jer je to bilo onako u iščekivanju nečeg velikog i mog plasmana u glavni turnir. Svi smo to žarko željeli s obzirom na činjenicu da sam odrastajući uvijek Vimbldon želio da igram, da osvojim. To je san dječački moj bio. I kada sam uspio u tome, kada sam spasao meč lopte u tom posljednjem kolu, igrali smo dva dana pet setova… To je bilo ostvarenje sna, da dobiješ akreditaciju, da piše „main draw“ osjećaš se posebno – rekao je Novak u razgovoru sa srpskim novinarima u Londonu.
Taj osjećaj nije ga napustio ni sada kada ima 38 godina. Tu posebnu vezu sa Centralnim terenom ističe kad god ima priliku.
– I dan danas se osjećam posebno. Koliko god da sam puta igrao ovaj turnir, evo 20 godina nakon, način na koji ovde njeguju tradiciju i kulturu tenisa je nešto posebno i samo oni to mogu tako da urade. Kao što sam rekao na terenu, svaki trenutak koji provodim na Centralnom terenu je drugačiji od bilo kojeg drugog centralnog terena na svijetu na bilo kojem turniru. I to mi daje dodatni motiv da guram sebe da igram najbolji tenis.
Na pitanje šta bi rekao sebi debitantu kao sedmostruki šampion najprestižnijeg turnira, odgovorio je:
– Strpljenje. Strpljenje. Kad si mlad najmanje toga imaš, jer sve želiš sada i odmah. Da je mlađi Novak znao da ću igrati i za 20 godina Vimbldon, sigurno da bi imao više strpljenja, ali to se nikad ne zna i svaka prilika da igraš, svaka sezona je jedinstvena, jer ne znaš koliko ćeš igrati, koliko će te služiti tijelo. Ali definitivno sam imao fantastične uspomene iz 2005. godine. Sjećam se da sam i u drugom kolu gubio 2:0 u setovima, 5:3 u trećem… Spasio sam četiri, pet meč lopti. To se dobro sjećam, da je Ferero gledao Garsiju Lopesa jer ga je on i trenirao, bio mu mentor. I otišao je poslije brejka u trećem, kao „to je to, gotovo“. I onda sam preokrenuo i dobio u pet setova. I ta pobjeda mi je omogućila da se plasiram u prvih 100 na svijetu. Tako da, iz mnogo razloga je Vimbldon poseban turnir u mojoj karijeri, pogotovo u toj godini.
Podsjećamo, Đoković borbu na Vimbldonu nastavlja u četvrtak kada će mu protivnik biti Danijel Evans, piše Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu