Da zlo bude još veće, sjajni strateg se povukao odmah poslije prozivke, tačnije prvog dana priprema! Pričali su da je razlog odlaska ponuda iz inostranstva, ali nekadašnji igrač Crvene zvezde završio je na klupi U-21 reprezentacije BiH.
Naslijedio ga je Mladen Žižović i sa Borcem napravio sjajne rezultate na međunarodnoj sceni.
Ovog ljeta uloge su zamjenjene. Žižović je podnio ostavku nakon bruke i eliminacije od Santa Kolome, a u Platonovu se vratio Vinko Marinović, koji bi trebao da nastavio ono što je prekinuo prošlog ljeta, a to je osvajaje trofeja. Pred Borcem je sezona u kojoj će klub proslaviti 100. rođendan i cilj je jasan, dupla kruna.
– Znam dobro šta me čeka i u Borac se vraćam s maksimalnom profesionalnošću, energijom i posvećenošću – nije krio optimizam novi/stari trener Marinović.
Tako je trenerska vrteška u banjalučkom premijerligašu nastavljena i ovog ljeta. Borac je po trenerskim smjenama sigurno jedan od rekordera u regionu. Od sezone 2002/03, kad je počela jedinstvena Premijer liga, u kojoj su zaigrali i klubovi iz Republike Srpske, pa do danas u Platonovoj ulici desile su se ni manje ni više nego 44 promjene na mjestu šefa stručnog štaba!
Računica je jasna, za 23 godine 44 promjene, a u tom periodu prodefilovala su 34 imena. Neki su se po više puta vraćali na kormilo. Tu svakako primat ima Vlado Jagodić, koji se pet puta vraćao na užarenu klupu!
Vinku Marinoviću je ovo sad treći povratak, a po dva puta Borac su vodili u protekle 23 sezone Velimir Stojnić, Branislav Krunić, Željko Vranješ i Zoran Milinković.
Samo četiri trenera su uspjela da odrade po cijelu sezonu, a to su bili Nikola Rakojević (2003/04), Zoran Smileski (2005/06), Darko Vojvodić (2018/19.) i Vinko Marinović (2023/24).
Marinović je otišao na sumnjiv način prije godinu dana, pričalo se i pisalo svašta, ali sad je tu, stvari su izglađene. Ova uprava mora zadržati trofejnog stručnjaka na duže staze, to znači što je moguće više, jer Marinović je trener koji ima znanje i viziju i koji se ne boji izazova, trener koji zna kad treba pružiti priliku mladim igračima. Marinoviću treba dati punu slobodu u radu, a sitne menadžerske interese ostaviti po strani. Samo tako i na taj način Borac može da krene krupnim koracima naprijed.
Sve ostalo biće utopija i samo nastavak lutanja po fudbalskim meridijanima. Dosadašnja praksa je pokazala da Borac ima kapacitet za velika djela, ali da je za to potrebna domaća snaga.
Sam podatak da su u Platonovu ulicu tri titule donijeli domaći treneri (Vlado Jagodić, Marko Maksimović i Vinko Marinović) dovoljno govori.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.