"Ja sam Hrvat" Dado je pobjegao pred "Olujom", odrekao se imena Miladin i Srbije

Deceniju kasnije on je obukao dres “vatrenih”.

Porodica Miladina Dada Prše je pobjegla pred ratom i Olujom iz Hrvatske 1993. godine. Deceniju kasnije on je obukao dres “vatrenih”.

Miladin Dado Pršo rođen je 1974. godine u Zadru. U to doba je procenat Srba u tom gradu bio veći od 15 odsto, a Miladin je rođen u većinsko srpskom mjestu Obrovac od oca Radeta i majke Nade. Dok je rat razarao njihova ognjišta preselili su se u Bačku Topolu, a on je kao tinejdžer završio u Francuskoj.

Tu je prvo počeo kao automehaničar u Ruenu, a od fudbala je odustao. Bio je strastveni pušač i prešao je 100 kilograma, što ipak i nije previše kada se zna da je visok 190 centimetara. Ipak sve se promijenilo kada je upoznao svoju buduću suprugu Karol. U doba kada je redovno pio po lokalnim kafanama riješio je da noći u duvanskom dimu zamijeni za dane na fudbalskom terenu.

Potpisao je za četvrtoligaša Stad Rafaloa i baš na meču na kom je briljirao na tribinama se desio skaut Monaka. Odlučio je da preporuči već 23-godišnjeg napadača klubu koji je već imao popunjena mjesta u napadu. Izvjesni Tjeri Anri je bio u timu.

Odrekao se srpskog imena

Ipak Monako je vidio ogroman potencijal i poslao ga na pozajmicu u Ažaksio i tu je zaigrao sjajno. U prvoj sezoni je dao osam golova, u drugoj 13, i Monako je riješio da ga vratio u svoje redove. Bio je rezerva u prve tri sezone, dao je zajedno osam golova u te tri godine, a onda je u sezoni 2002/03 eksplodirao i dao 15 pogodaka. Naredne sezone dao je jedan više.

U međuvremenu se odrekao srpskog imena Miladin. Svi su ga već znalo po nadimku Dado u Francuskoj, a on je kada se oženio sa Kerol dobio francuske papire i zvanično se “otarasio” srpskog imena.

Srbin kome je Hrvatska klicala

Morao je da čeka da se prodaju David Trezege i Marko Simone kako bi dobio pravu šansu, a uz sve to je prilikom rutinskog pregleda utvrđeno da mu kost u desnoj nozi nije dobro zarasla i morao je ljekar da mu lomi tu kost da bi lijepo zarasla. Kada se vratio Didije Dešan je kao trener bio oduševljen i rekao je da nikada nije vidio takvog borca.

U ponovo nestvarnoj konkurenciji Fernanda Morijentesa, Šabanija Nonde i Emanuela Adebajora uspio je da se nametne, a te sezone je dao četiri gola Deportivu iz La Korunje u jednom meču. Za hrvatsku je zaigrao te 2003. u martu na meču sa Belgijom, a na kraju je odigrao Euro 2004. i Mundijal 2006. za Hrvatsku. Dao je devet golova na 32 meča, a najbitniji Francuskoj na Euru.

Šta je on rekao?

Njegov bratanac Milan Pršo prošao je omladinsku školu Crvene zvezde i bio je kapiten generacija ‘90. Predviđala mu se velika karijera, ali nije dogurao dalje od Rada i Bežanije. Igrao je za omladinske selekcije Srbije, dok je Dado rekao sljedeće:

“Ja sam Hrvat, presrećan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao nešto malo da doprinesem Hrvatskoj. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti”, prenosi Mondo.

Šta je sada sa Miladinom?

Nakon osam godina u Monaku on je prešao u Rendžers gdje je takođe bio heroj navijača.

Igrao je tri godine, na 123 meča je dao 37 golova i 2005. uzeo titulu. Bio je fudbaler godine u Hrvatskoj tri puta zaredom 2003, 2004. i 2005. godine, a nakon duge pauze 2024. je ušao u stručni štab Bordoa.