Umjesto toga, dobili smo pretjeranu taktiku, strategiju, beskrajno dosadna dodavanja u širinu i beozbrazno veliki novac, pa umjesto o vanserijskom potezu sve više slušamo o ciframa koje će obilježiti transfer modernih gladijatora na neku drugu arenu.
Kako se fudbal sve više pretvara u cirkus pod uticajem novca i sve prizemnijeg ukusa publike, tako sve više postaje polje na kome se šalju suptilne geopolitičke i ekonomske poruke različitih korporacija kao i političkog uticaja država.
Sport koji je nekada uzdizao siromašnu djecu iz favela do globalnih heroja sada postaje privilegija bogatih.
Enormna količina uloženog kapitala samo će ubrzati neminovno uništenje duha igre. Iako je sport oduvijek predstavljao produženu ruku političkih tendecija, pa i sukobljavanja, djeluje da se pod naletom neumoljivih vlasnika kapitala sada pretvara u rat za duše bivših navijača svedenih na nivo potrošača.
Svjetsko prvenstvo za klubove
Londonski Čelsi je 13. jula ove godine sa tri gola protiv francuskog PSŽ osvojio prvo Svjetsko klupsko prvenstvo u novom formatu takmičenja koje čine 32 tima. Osim prestižne pobjede nad favoritom turnira, osvajačem Lige šampiona, i osvajanja ogromnog zlatnog trofeja koje im je američki predsjednik Donald Tramp predao, a možda po završetku ceremonije i oduzeo (!), Čelsi je inkasirao i oko 110 miliona dolara.
Posmatrači koji su uopšte smogli snage da gledaju ovaj turnir, možda su pored velikog broja kamera visoke rezolucije, pauza, intervjuisanja igrača po uzoru na NBA i neizbježnih reklama, primjetili da ista u slučaju Čelsija nedostaje. Godine 2022. ruski milijarder Roman Abramovič bio je prinuđen da, zbog rata u Ukrajini, proda Čelsi.
Klub koji se proslavio u eri Romana Abramoviča, dostigavši najveće uspjehe u istoriji, kupio je američki konzorcijum, a nakon toga počeo je pad – prvo na tabeli, a potom i finansijski. Klub su napustili brojni igrači, a svake sezone u Čelsi su dolazili novi legionari čija imena je sve teže zapamtiti na tržištu koje škrtari sa talentom. Od tada, novi vlasnici tragaju za unosnim sponzorskim ugovorom; do sada sa promjenjivim rezultatima.
Na drugoj strani, njihov rival PSŽ, koji je u vlasništvu katarske vlade, dobija godišnje od Qatar Airwaysa oko 70 miliona dolara.
Više od dresa
Novinar britanskog Tajmsa Džoi D’Urs u svojoj knjizi „Više od dresa“ (More Than A Shirt) tvrdi da fudbalski dresovi – i naročito brendovi koji se na njima pojavljuju – mogu otkriti mnogo o ekonomiji i geopolitici. Kako tvrdi, dok su fudbalske upravljačke strukture uspješno komercijalizovale ovaj sport, istovremeno su propustile da ga zaštite od sumnjivih poslovnih poduhvata.
Generaciju unazad, sponzorstvo na dresovima bilo je jednostavnije od ofsajd pravila. Kompanije koje su proizvodile robu široke potrošnje plaćale su klubovima kako bi dosegle do lokalne publike. Početkom ere Premijer lige 1992. godine, Liverpul je sponzorisala pivara, a Arsenal elektronska kompanija. Međutim, kako je fudbal postao globalno popularan, dresovi najuspješnijih timova privukli su sponzore iz daleko šireg spektra.
D’Urso opisuje jedan posebno zanimljiv ugovor iz 2006. godine, kada je njemački Šalke 04 zamijenio svog dotadašnjeg sponzora – lokalnu osiguravajuću kuću – ruskom energetskom korporacijom Gasprom.
Taj unosni sporazum bio je svojevrstan presedan, jer, kako autor primećuje: niko ko gleda utakmicu neće otići da kupi kubni metar Gaspromovog gasa. Umjesto toga, cilj Gasproma bio je da poboljša imidž Rusije kao prijateljskog susjeda. Takva strategija je donekle urodila plodom; tokom trajanja ugovora, ruski prirodni gas je zauzeo sve veći udio na njemačkom energetskom tržištu.
Međutim, ubrzo su klubovi širom Evrope prihvatali novac od sponzora bez osnovne provjere. Tako je, recimo, Čelsi 2021. godine sklopio ugovor sa Leyu Sports, azijskom kladioničarskom firmom. Igrači su bili angažovani da na kineskom jeziku snimaju promotivne video materijale, a logotip kompanije bio je istaknut na stadionu.
U trenutku kada je D’Urso pokušao da pronađe firmu koja je navodno posredovala u ovom sponzorstvu, nije uspio da dokaže ni njeno postojanje. Fotografije „zaposlenih“ bile su obične stok fotografije. Kako autor zaključuje: jednostavno rečeno, niko nema pojma ko stoji iza tih kompanija. Bez tog znanja, klubovi ne znaju ni šta zapravo promovišu, čak i ako se radi o nepoznavanju, a ne namjernoj obmani.
Kriptovalute u ime fudbalskih klubova
Fudbal je prigrlio i kriptovalutne šeme. U sezoni 2021/22, 19 od 20 klubova Premijer lige promovisalo je neki kripto-proizvod. Klubovi su sarađivali sa kripto startapovima kako bi kreirali neponovljive tokene (NFT-ove) posvećene njima, a koji bi trebalo da poprime kolekcionarske vrijednosti.
Prema saznanjima D’Ursa, kripto industrija je na metu stavila fudbal jer je shvatila da je to najjeftiniji način da se dođe do mladih muškaraca – grupe sklone finansijskom riziku. Cijene su ubrzo kolabirale, mada se tržište kriptovaluta u međuvremenu donekle oporavilo.
Navijači u kontranapadu
D’Urso u razgovoru sa razočaranim navijačima dolazi do zaključka o nedostatku adekvatne regulacije. Jedni smatraju da su ih njihovi klubovi iskoristili, a drugi su šokirani što su igrači koje su smatrali uzorima pristali da podrže rizične projekte.
Neki navijači odlučuju da uzvrate udarac sponzorima. Početkom ove godine navijači Arsenala su zahtijevali da klub prekine saradnju sa turističkom organizacijom Ruande nakon što je pobunjenička grupa koju podržava vlada ove zemlje upala u istočni dio Konga. Dvije zemlje su u međuvremenu postigle krhko primirje.
Iako većina navijača ne želi da se suočava sa složenim pitanjima, niti sa bilo čime što zahtjeva veći napor od ispijanja piva i proslave golova, nesumnjivo je da geopolitika, danas više nego ikad prije, prodire na fudbalski teren. Za razliku od igrača, piše Politika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.