Fudbal

DUŠAN TADIĆ KAKVOG NE POZNAJETE Fudbaler otišao od kuće kao dijete, krvario za Srbiju, svađao se sa selektorima i tukao razbojnike

Dušan Tadić i FK Crvena zvezda! Transfer još nije završen, ali bi trebalo da bude vrlo brzo.

Dušan Tadić
FOTO: JEROEN PUTMANS/EPA

Dušan Tadić je jedan od najboljih srpskih fudbalera u novijoj istoriji. Čovjek koji je ostavio veliki trag u svakom klubu u kojem je igrao, a sem dresa matične Vojvodine proslavio se u Groningenu, Tventeu, Sautemptonu, Ajaksu i Fenerbahčeu.

Ukoliko potpiše ugovor sa Crvenom zvezdom Dušanu Tadiću će to biti sedmi klub u karijeri. Apsolutni je rekorder srpske fudbalske reprezentacije po broju utakmica, ukupno 111.

Dušan Tadić ima 36 godina, a od svoje 14. živi kao profesionalac. Jednostavno, tako je moralo da bude, jer je još kao dnečak bio spreman na velika odricanja, za razliku od velikog broja svojih vršnjaka.

Kao klinac uništio 100 lopti

Dušan Tadić rođen 20. novembra 1988. u Bačkoj Topoli. Čim je prohodao, fudbalska lopta mu je bila omiljena igračka.

Čim je malo ojačao, besomučno je šutirao loptu u zid ispred zgrade u kojoj je živio s porodicom. Komšije će otkriti, da je mali Duća pocijepao najmanje 100 fudbalskih lopti. Otac Petar bio je fudbaler i fudbalski sudija. I njegove rođene sestre su bile okrenute sportu, Dragana i Jelena i danas obožavaju košarku.

Dušan Tadić
FOTO: ROBERT HEGEDUS/EPA

Supruga i troje dece

Ukoliko bude prešao u Crvenu zvezdu, to znači da je Dušan Tadić odlučio sa porodicom gdje će svi zajedno živjeti. Posljednjih mjeseci se lomi i pažljivo bira državu, grad i mjesto stanovanja, jer mu je važno da njegova deca budu sigurna.

Najveća podrška u životu mu je supruga Dragana, djevojačko prezime Vukanac, sa kojom je u braku od 2013. godine. Ona se ne eksponira u javnosti, posvećena je mužu i porodici. Imaju troje djece, sinove Vasilija i Veljka, te kćerku Taru.

Bio je i Mađar

U proljeće 2019. godine španski mediji spekulisali su da bi Dušan Tadić mogao da pređe u Barselonu.

Španci su pisali masu vijesti o srpskom fudbaleru, pa im se tako potkrala i jedna greška, koja je kod Tadića izazvala samo simpatije. U jeku hvalospjeva o Dušanu Tadiću, jedan novinar španskog Asa napravio je kardinalnu grešku u tekstu pod nazivom „Sedam stvari koje niste znali o Dušanu Tadiću“.

– Tadić je iz malog naselja u Srbiji koje se zove Bačka Topola koje ima samo 33 hiljade stanovnika, od kojih su 58% Mađari, uključujući i roditelje fudbalera Ajaksa – napisao je španski novinar.

Vršnjaci po pivu, a on torbu, pa na trening

Dušan Tadić odrastao u malom mestu kakva je Bačka Topola. Kao jedini muški naslednik u porodici, od rođenja je imao svu pažnju oca, majke i sestara. Međutim, kada je izabrao da bude fudbaler, morao je i da preuzme odgovornost. Odricao se od mase stvari.

– Dok su moji vršnjaci, koji su znali s loptom, uporedo pili alkohol, ja sam se fokusirao na fudbal i školu. Počeo sam da treniram sa šest godina, jer je i otac bio dobar fudbaler. Sa 14 me je pozvala Vojvodina, bilo je to 2002. godine. Morao sam da se preselim sa sestrom u Novi Sad i tada sam naučio kako da stanem na noge – otkriće jednom Dušan Tadić, piše Kurir.

Dušan Tadić
FOTO: ERDEM SAHIN/EPA

Dušan Silni

Dušan Tadić dobio je nadimak Dušan Silni 12. novembra 2016. godine, tokom utakmice reprezentacija Srbije i Velsa.

Bio je to mnogo važan meč za obje selekcije zbog plasmana na Mundijal u Rusiju. Reprezentativac Velsa Nil Tejlor divljački je udario Tadića i polomio mu nos, a Srbin je gotovo sat vremena proveo na terenu pljujući krv i dišući na usta.

Bio je to gest kojim je kupio navijače Srbije za sva vremena. Srbija i Vels odigrali su neriješeno 1:1, a taj bod pokazao se kao ključan, jer su Orlovi otišli na SP u Rusiju.

– Bukvalno 10-15 dana nije mogla da mi stane krv. Doktor u Sautemptonu se čudio, jer sam ostao bez krvi. Rekao mi je ‘Ne možeš da igraš fudbal, uopšte nemaš krvi’. Osjećao sam se malaksalo, davali su mi krv, gvožđe. Cijelu utakmicu nisu mogli da zaustave krvarenje. Doktoru Mlađenoviću sam rekao da mi namjesti nos – rekao je tada Tadić i dodao:

– Nastavio sam utakmicu, žargonski sam htio da ubijem tog igrača. Bio je to lijevi bek, Tejlor, igrao je tada u Aston vili. Sledeću utakmicu sam samo razmišljao o tome kako ću da igram protiv njega, kako ću da ga uništim. Mislio sam da ću ga pojesti, njega, loptu, da ću da ga driblam, udaram, nosim na leđima, samo sam o tome razmišljao. I on nije došao. Iznervirao sam se toliko da ne mogu da opišem. Kad sam vidio da nije na spisku, mnogo mi je bilo krivo – rekao je on.

Partizan i Mijatov dres

Dušan Tadić uvijek je za sebe govorio da je dijete Vojvodine. Nikada nije želio da se opredijeli između Crvene zvezde i Partizana. Njegov otac Petar otkrio je jednom priliko da je on veliki partizanovac, a Dušanov ujak navijač Zvezde. I tako su njih dvojica odmalena vršili pritisak na Duću.

Naizmjenično su mu poklanjali dresove beogradskih vječitih rivala. Otac Petar tvrdio je kasnije da je uspio da dobije tu bitku, da mu je jedinac obožavao Predraga Mijatovića, čiju “devtetku” i danas čuva u svojoj kući. Na kraju, tata je izgubio rat jer je Duća riješio da se prikloni Vojvodini.

Obje ruke za Teodosića

Dušan Tadić često je govorio da pored fudbala obožava i mnoge druge sportove. Konkretno, najviše košarku. Tako se prije nekoliko godina izjasnio da uživa u košarci i da mu je omiljeni igrač Miloš Teodosić.

– Teodosić je, naravno, najbolji igrač – izjavio je Dušan Tadić.

Zidan kao uzor

Dušan Tadić igrao je tokom karijere sa velikim brojem igrača. Dok je bio dječak za njega je postojao samo jedan fudbaler – Zinedin Zidan. Priznao je jednom prilikom da se trudio da skida fore i finte čuvenog reprezentativca Francuske, da ga gleda na TV, a onda na fudbalu sa drugarima ispred zgrade oponaša sve ono što je radio.

Tadić je govorio za Zidana da je fudbal doveo do perfekcije i da ga igra sa nevjerovatnom lakoćom.

Narodnjaci su zakon

Kao čovjek iz naroda Dušan Tadić nikada nije krio da od muzike najviše preferira “narodnjake”. Susretao se sa raznim kulturama tokom karijere, slušao svakave zvukove. Tako je jednom prilikom otkrio kako se “spasavao” od raznih melodija.

– Muka mi je bilo od onog hip-hopa koji su puštali, recimo, u svlačionici Sautemptona! Probiše mi glavu. Tada, lijepo, uzmem slušalice, ne maltretiram druge, već pustim muziku za svoju dušu. Ali, ako me saigrači iznerviraju, odvrnem im Nina (Nino Rešić, bivši pjevač) i omiljene pjesme “Udahni duboko” i “Donesi divlje mirise” – govorio je Tadić.

Pročitajte još

Uvijek na pobjedu

Dušan Tadić za sebe kaže da je rođeni takmičar koji uvijek igra na pobjedu. Kako na fudbalu, tako i u ostalim sportovima, pa i životu. Iako je van terena prilično opušten, tokom utakmica itekako pokazuje emocije. Voli da pobjeđuje, pa i rekreativno, kad igra basket i stoni tenis sa drugarima. Tako je i u kartama, i tu voli da bude najbolji.

Sukob sa Piksijem i Radovanom

Dušan Tadić nije konfliktna ličnost, ali nekoliko puta u karijeri dolazio je u sukobe sa trenerima.

Najviše u reprezentaciji. Tako je bilo na početku, 2016. godine kada je ušao u svađu sa selektorom Radovanom Ćurčićem. Tada je Ćurčića, ali i Sava Miloševića i Tomislava Karadžića optužen da je lični interes stavljao ispred reprezentacije.

Nešto slično desilo se i na EURO 2024 u Njemačkoj, kada je došao u konflikt sa selektorom Draganom Stojkovićem. Rekao je na konferenciji da zaslužuje da igra prije nekih igrača i da mu nije jasno zašto ga Piksi nije stavio u startnih 11. Neki su ga optužili za gordost i sujetu, neki stali uz njega. Poslije toga Tadić je odlučio da više ne igra za reprezentaciju, makar dok je Stojković selektor.

Tuča sa lopovima

Dušan Tadić je dok je igrao za Ajaks bio meta razbojnika. Bilo je to 2022, kada je ozbiljno u tom sukobu povrijedio ruku. Jedna banda lopova iz Maroka nekoliko mjeseci je pikirala njegovu kuću u Amsterdamu.

Na kraju su upali u Tadićev dom tokom noći, dok su on, supruga i djeca bili na spavanju. Tada je Dušan odlučio da brani čast svoje porodice i doma, potukao se sa dvojicom razbojnika.

– Bio sam na večeri sa prijateljem, a oni su ispod mog automobila postavili uređaj za praćenje. Kada sam stigao kući, dvojica razbojnika su me napali. Bio sam u odijelu i cipelama, ali sam bio brži od njih. Trčao sam 400 metara i nisu mogli da me stignu, ali su imali skuter. Uspjeli su da me stignu i izbila je tuča. Kretao sam se lijevo i desno kako bih izbjegavao konflikt, a uspeo sam i da zadam nekoliko udaraca vođi bande. Drugi me je uhvatio sa leđa za vrat, ali sam ga udario laktom. Uspio sam ponovo da pobjegnem i tada sam ih izgubio iz vidokruga – rekao je Tadić za holandske medije.