Zacrtao ga je sebi iako mnogi oko njega misle da je “ovaj put ipak pretjerao”.
Polumaraton 2019. godine, tri godine kasnije maraton – 42 kilometra i kusur metara, pomjerio svoje i opšteljudske granice. Sada bi da trči 24 časa bez prestanka, pređe 140 kilometara i postane prvi čovjek bez vida kojem je to pošlo za rukom. Ima 58 godina i mladost mu nije saveznik ali je svoje odluke odavno donio.
– Nakon što sam potpuno oslijepio 2007. godine od posljedica ratnih dejstava, nisam se najbolje snašao, ali sam znao da ne smijem da se samosažaljevam. Život je jedan, a snaga je u meni. Odabrao sam sport i rekao sebi da moram pokušavati ako hoću da uspijem – kaže Miladin u “Pamtipriči” Radija Republike Srpske.
I pokušavao je. Uspijevao. Čelična volja i gospodski pristup obavezama. Kada odgovara na pitanje šta mu nedostaje za pripremu navodi da mu treba par stotina maraka za nove patke i suplemente u ishrani, a ostavlja utisak da bi najradije to prećutao. Trebao bi više da trenira trčeći napolju, ali mu nije lako naći asistenta koji bi dva puta dnevno s njim trčao polumaratone. Kao Tajsonu nekada, kada je tražio sparing.
Supruga i troje djece. Mali Vuk će na jesen u školu, a da priča ne bi dobila socijalni karakter (jer nije gospodski) zaobilazimo detalje porodične plovidbe od prvog do prvog u mjesecu.
– Drva su bila kvrgava ove godine pa sam iscijepao samo sedam metara, a inače cijepam duplo više. Imam jedan veliki panj, na njega stavim cjepanicu, opipam rukama, nanesem sjekiru i udarim. Koncentracija je puna, inače…ode noga.
Noge će još jednom u istoriju, pa bi bila šteta ostaviti ih na nekom hrastovom panju. Crni humor je često pratilac onih koji su na granici velikih ostvarenja, zbog kojih prosipaju „Čerčilove tečnosti“. A i na jednoj bi skakutao do cilja.
Zna Miladin da bi upinjanje da svakom objasni zbog čega trči dovelo do toga da i motivi blijede ili da se načnu, a novinarska procjena je da je forestgampovski motiv tek na trećem mjestu („Trčim zato što mi se trči“), iza porodice i djece.
Ima ponešto i u čelinačkom duhu, koji je oduvijek bio sportski. Do 4. oktobra i sarajevskog parka treba ostvariti mnogo tihih pobjeda da bi bio spreman.
– Čovjek je jedini stvor koji može toliko da trči – kaže Miladin i zakorači na traku za trčanje postavljenu u suterenu, čiji se široki remen okreće uz potmuli i beskrajni zvuk koji podsjeća na šum rijeke Vrbanje, stotinjak metara od kuće, piše RTRS.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.