Imidžom, stilom ponašanja, svojim stavovima koji su odudarali od vremena u kome su živjeli, konačno i umijećem na terenu ostali su upamćeni za sva vremena…
Jedan od takvih koji u svakom mogućem smislu pripada ovoj grupi je Ljubodrag Duci Simonović! Zvanični sajt KK Crvena zvezda donosi nesvakidašnju priču o nekadašnjem košarkašu crveno-bijelih, koja će posebno biti korisna mlađim generacijama.
Ljubodrag Simonović bio je od početka do kraja “enfant terrible” jugoslovenske košarke. Svoj do kraja, često i na vlastitu štetu, ali na terenu veliki majstor koji je svakome mogao da ubaci poena koliko je htio!
Čuveni “Duci” rođen je 1. januara 1949. godine u Vrnjačkoj Banji. Opus ovog vječitog buntovnika u dresu Crvene zvezde je ogroman i za sva vremena:
Od 1967. do 1976. godine odigrao je u dresu Crvene zvezde 264 meča, šesti je strelac u istoriji crveno-bijelih. Učestvovao je u osvajanju dvije šampionske titule – 1969. i 1972. godine, kao i u osvajanju tri kupa – 1971. 1973. i 1975, a takođe i jednog evropskog Kupa pobednika kupova.
Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 107 puta i učestvovao je u osvajanju zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 1970. godine u Ljubljani, kao i dvije srebrne medalje na evropskim prvenstvima. Krunu karijere doživio je 1970. godine kada je proglašen za najboljeg igrača svijeta. Karijeru je počeo u kraljevačkoj Slogi, za koju je debitovao u 13. godini, dok je za reprezentaciju prvi put igrao u 16. godini. Bio je prvi košarkaš koji igrao na poziciji beka sa visinom od preko dva metra. Pored vrhunskog bavljenja košarkom, bilježio je uspijeh i po pitanju studija, postao je magistar pravnih nauka i doktor filozofije.
Pored košarke, obožavao je i šah, sa pet godina je naučio da igra tu drevnu igru i to mu je na neki način i odredilo dalji život i karijeru, da bude večiti borac i da u sebi posjeduje takmičarski duh. Znao je dnevno da odigra preko stotinu šahovskih partija, a veliki hobi mu je bio i čitanje stripova.
Duci je bio ne samo vrhunski sportista, već je bio čovjek koji nije podnosio nepravdu i jedan takav slučaj kada nije mogao (a ni želio) da prećuti nepravdu možda mu je i odredio dalji tok karijere – Olimpijske igre u Minhenu 1972. godine. Kada je Jugoslavija izgubila od Portorika, poslije meča je utvrđeno da su dva protivnička igrača pala na doping testu. Cijeli tim je odlučio da ne nastavi takmičenje ukoliko se to pitanje ne reguliše. Međutim, stiglo je naređenje iz tadašnjeg vrha vlasti komunističke Jugoslavije da se ne “talasa” previše, i svi su osim Ducija pristali da igraju, dok je on jedini ostao dosljedan svojim principima i svom shvatanju i života i sporta uopšte, što ga je koštalo mjesta u reprezentaciji.
Bio je Simonović borac za pravdu i prvi je javno pričao i negodovao o stvarima koje nisu primjerene sportu i fer-pleju. Dosljednost je iskazao i kasnije pišući knjige i javno nastupajući protiv brojnih anomalija u svjetskom sportu počev od dopinga, preko statusa i porijekla nekadašnjeg predsjednika MOK Huana Antonija Samarana, novca, nepravdi, korupcija i statusa sportista koji su postali moderni gladijatori…
Ostaće zadugo i rekorder-košarkaš Crvene zvezde, koji je dao Partizanu na jednoj utakmici čak 59 poena. Bio je tip igrača koga, kada imao svoj dan, niko nije mogao da ga zaustavi.
Duci Simonović i Zoran Slavnić su po mnogima neprevaziđeni bekovski par i najbolji tandem koji je Crvena zvezda ikada imala!
Bio je proglašen i za sportistu godine SD Crvena zvezda 1971. godine. Danas je filozof, teoretičar sporta, književnik i književni kritičar. Živi u Beogradu, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.