Mateo ima 49 godina, a u septembru mu je dijagnostikovana rijetka i agresivna forma amiotrofične lateralne skleroze (ALS), zbog koje je u kratkom roku ostao bez pokretljivosti.
Ljubav od 1997. do danas
Maura se prisjetila ljeta 1997. godine, kada je upoznala Matea.
Ne mogu da zamislim život bez njega, jednostavno ne mogu. Bili smo u ranim dvadesetim. Poslije tog ljeta se nikada više nismo razdvojili.
Mateo je danas u invalidskim kolicima, više ne može da pomjera ni ruke, a bolest brzo napreduje. Imaju dvojicu sinova, Geremiju (18) i Đanfilipa (16), koji imaju 15 do 20% šanse da naslijede istu genetsku mutaciju.
Borba za personalizovanu terapiju
Maura je prije tri dana pokrenula onlajn kampanju koja je već prikupila 200.000 evra, ali to je tek početak.
Cilj je da spasemo život mog supruga, ali i onih koji će se u budućnosti suočiti sa istom dijagnozom.
Jedina nada za Matea je izrada personalizovane ASO terapije u saradnji sa Univerzitetom Kolumbija u Njujorku i doktorom Šnajderom, pionirskim istraživačem u toj oblasti. Potrebno je 1,5 miliona dolara i — ono što im najviše nedostaje — vrijeme.
Imamo godinu dana, ali pitanje je da li ćemo je imati.
Prvi znaci i teška dijagnoza
Bolest je, kaže, počela depresijom.
– Povukao se u sebe, nije više želio da izlazi s prijateljima. Rekli su nam da to može biti uvod u bolest. Zatim je počeo da šepa, misleći da se povrijedio preskakanjem ograde. Često je padao, hodao kao robot i brzo se zamarao. Odbijao je da ide na preglede – počela je ona.
Prelomni trenutak desio se na utakmici njihovog sina, koji igra za mlađe kategorije Lacija. Mateo je pao s tribina.
Bivši fudbaler Juventusa Klaudio Markizio mu je tada prišao i pitao: ‘Jesi li se pokazao nekome?’. On nas je povezao sa Fondacijom Vialli i Mauro, koja nas je uputila profesoru Sabateliju iz centra Nemo u Rimu. Dijagnoza je bila jasna i bez dodatnih analiza.
“Plakali smo danima, ali sada se borimo”
Odluku da djeci saopšti istinu Maura je donijela sama.
Psihološkinja mi se nije javljala, pa sam bila direktna. Kasnije mi je rekla da sam dobro postupila.
Nakon dijagnoze, uslijedio je težak period.
– Plakali smo danima, dan i noć. Onda smo odlučili da se borimo. Ja sam pragmatična, on je po prirodi optimista – rekla je ona.
U nekoliko mjeseci je izgubio funkciju nogu, sada više ne pomera ni ruke, samo malo šake. Bolest brzo napreduje. Volio bi da vidi kako mu djeca odrastaju, ali u to ne vjeruje. Realista je – 50% oboljelih od ALS-a umire u roku od tri godine.
Velike donacije i podrška brata Marka
Najveća pojedinačna donacija bila je 50.000 evra.
– Ne mogu da kažem ime, ali radi se o osobi iz svijeta fudbala. Poznajemo je, ali ne previše blisko. Ipak, nije nas iznenadilo — ta osoba je posebna – rekla je ona.
Mnogi su se zapitali: gdje je u svemu brat Marko?
– Godinama su imali komplikovan odnos, ali od trenutka kada se Mateo razbolio, ponovo razgovaraju svakog dana. I Marko daje svoj doprinos koliko može, iako ima svoju porodicu. Ali tu je za njega — i Mateo je zbog toga presrećan – zaključila je ona, prenosi Sportal.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.