Razlog je taj što FIBA nije skinula zvjezdicu pored njegovog imena, što bi mu omogućilo da nastupa za BiH kao domaći igrač. Time je reprezentacija BiH ostala bez jednog od najkvalitetnijih košarkaša, iako je Garza godinama izražavao želju da nosi zemlje odakle mu je porijeklo, piše N1 BiH.
Portal BHbasket objavio je i emotivno pismo koje je Luka Garza još u aprilu poslao na adresu Košarkaškog saveza BiH, kao i generalnom sekretaru FIBA Andreasu Zagklisu te predsjedavajućem FIBA Svijeta šeiku Saudu Aliju Al-Taniju. Pismo, puno emocija i porodičnih uspomena, nije promijenilo odluku.
Pismo Luke Garze u cijelosti prenosimo u cijelosti
– Poštovani gospodine, pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete. Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede. Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka. Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda. Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi. I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao. Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio pasoš BiH da bih nastavio svoju karijeru – rekao je Garza pa nastavio:
– Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući. Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Djeda Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim. Molim vas da shvatite, ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre – istakao je Garza pa još dodao:
– Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san – završio je Garza.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.