Dominacija kakva nije dugo viđena: Reprezentacija Jugoslavije za klasu bolja od svih

Eurobasket 2001. godine bio je održan u Turskoj, na njemu je postojala samo jedna reprezentacija.

Plavi su na prvenstvo došli nakon neuspjeha i šokantnog 6. mjesta na Olimpijadi u Sidneju. Tadašnji selektor Željko Obradović podnio je ostavku, a novi selektor je postao Svetislav Pešić, dotadašnji trener Albe, bivši selektor Njemačke, poznat kao tvorac čudesnog zlata sa Eurobasketa 1993. godine, kada su Nijemci kao domaćini završili na najvišem mjestu.

Pešić je imao zadatak da u reprezentaciju unese “svježu krv” i da pripremi ekipu za najviše mjesto na pobjedničkom postolju. Neopterećen pritiskom tada zbog uspjeha razmažene domaće javnosti, Pešić je sav teret sa igrača prebacio na sebe, što se na kraju ispostavilo kao pun pogodak.

Prve zvijezde ove reprezentacije bile su tadašnji veliki as Sakramento Kingsa Predrag Stojaković, tada sjajni košarkaš bolonjskog Kindera Marko Jarić, kapiten Dejan Bodiroga, sjajni centar Efesa Predrag Drobnjak, uvijek korisni Dejan Tomašević i iskusni Saša Obradović. U reprezentaciju se nakon jednogodišnje pauze vratio Milan Gurović, a tu su još bili Vlado Šćepanović, čija je uloga tokom prvenstva sve više rasla i Dragan Tarlać, tada centar Čikago Bulsa. Novi igrači u ekipi su bili Igor Rakočević, nažalost pokojni Dejan Milojević i harizmatični Sarajlija Veselin Petrović, tada košarkaš Partizana, kasnije legenda u Belgiji.

Jugoslavija je bila smještena u grupu C, koja se igrala u Antaliji, sa Njemačkom, Hrvatskom i Estonijom.

Prvi susret odigran je sa Hrvatskom, drugi od ukupno 4 koji su odigrale ove dvije reprezentacije. Hrvatska je imala tada jak tim sa Giričekom, Mulaomerovićem, Tabakom, Mršićem… Sa klupe ih je predvodio Aleksandar Petrović, koji je pred susret dodatno “potpaljivao” svojim izjavama. Susret je završen pobjedom Jugoslavije (80:66) uz sjajnog Stojakovića koji je zabilježio 21 poen, dok je kod Hrvata najefikasniji bio tadašnji krilni centar ljubljanske Olimpije Emilio Kovačić sa 19 poena.

Sljedećeg dana Jugoslavija je lako izašla na kraj sa Estonijom (113:58), za koju je tada nastupao bivši NBA košarkaš Martin Mursep.

Njemačka je u prva dva susreta savladala Estoniju i Hrvatsku i bilo je jasno da će direktan duel s Jugoslavijom odlučiti ko će biti prvi u grupi i preskočiti eventualno doigravanje. Pancere je predvodio već tada jedan od najboljih NBA igrača Dirk Novicki, a pored njega tu su još bili provjereni Femerling, Okuladža, omaleni plej Mithat Demirel, sin jugoslovenskog selektora Marko Pešić i 229 cm visoki NBA centar Šon Bredli, ponajviše poznat kroz pojavljivanje u filmu “Spejs džem” sa Majklom Džordanom u glavnoj ulozi. Zanimljivo je spomenuti da su Novicki i Femerling bili jedini pravi Nijemci u ovom sastavu, a da su svih ostalih 10 igrača bili “stranci”.

U ovoj utakmici Jugoslavija dugo vodila, sve dok u trećoj četvrtini sudije nisu dopustile malo grublju igru Nijemaca u odbrani (što je pogotovo iznerviralo komentatora RTS Slobodana Šarenca) te su se oni uspjeli vratiti u utakmicu. Međutim, tada na scenu stupa sjajni Predrag Stojaković i odličnom igrom vraća dvocifrenu prednost, pa Jugoslavija pobjeđuje sa 86:73, i zahvaljujući ovoj pobjedi odlazi direktno u četvrtfinale.

U četvrfinalu se prešlo u Istanbul i prvi protivnik bila je Letonija, koja je u doigravanju savladala Litvaniju (94:76). Letonci su tada imali jako dobru ekipu sa nadolazećima Valtersom i Kambalom, i iskusnima Bagatskisom, Miglinieksom i Štelmahersom. U ovoj utakmici Jugoslavija je uništila Letoniju (114:78), a vrijedi istaći da su “plavi” (na toj utakmici u bijelim dresovima) pogodili prvih 11 trojki.

Protivnik u polufinalu bila je Španija, koja imala drugačiju ekipu nego prethodnih godina. Tada je na scenu stupila generacija koju je predvodio Pau Gasol, u kojoj su još bili Huan Karlos Navaro, Horhe Garbahosa, Raul Lopez, Felipe Rejes, uz starije i dokazane Karlosa Himeneza, Naća Rodrigeza, Alfonsa Rejesa, Felipeovog starijeg brata. Ovu utakmicu obilježio je još jednom sjajni Predrag Stojaković sa 30 poena, za koga Gasol i saigrači nisu imali nikakvog rješenja (78:65).

U finalu Jugoslaviju je čekao domaćin, reprezentacija Turske. Turci su tada prvi put igrali za neko odličje, imali su odličnu ekipu, predvođenu sjajnim bekom Panatinaikosa Ibrahimom Kutlajem. Druga zvijezda bio je Novopazarac Mirsad Jahović (poznatiji kao Turdžan), koji je tada bio u naponu snage. Hidajet Turkoglu je bio u Sakramento Kingsima i polako je dolazio do izražaja. Plejmejker je bio Kerem Tundžeri, a snagu ispod koša činili su Husejin Bešok i kasniji NBA centar Mehmet Okur. Zajedno sa njima tu je bio i Asim Paščanović (Pars), inače rođen u Kalesiji, koji je pred utakmicu izjavio da ima “dodatni motiv” protiv reprezentacije Jugoslavije. Turci, iako su imali dobru ekipu, mora se priznati, do finala su došli uz veliku pomoć sudija.

Finalna utakmica je bila jako neizvjesna u prvom poluvremenu, ekipe su se smjenjivale u vođstvu, da bi se na pauzu otišlo prednošću Turske (40:38). U drugom poluvremenu, Vlado Šćepanović sjajnom igrom pokreće jugoslovensku reprezentaciju, koja sve više povećava prednost. Turci, pritiskom na sudije pokušavaju da promijene tok utakmice, ali bez uspjeha. Posljednji napad i Šćepanovićevo zakucavanje, predstavlja odraz moći jedne reprezentacije, koja samo finalni susret nije dobila dvocifrenom razlikom (78:69).

Svetislav Pešić je sa reprezentacijom osvojio prvu medalju, i to je odmah bila ona najsjajnija. Za MVP turnira proglašen je Predrag Stojaković, a najbolji strijelac bio je Dirk Novicki.

Jugoslovenski reprezentativci su veličanstveno dočekani u Beogradu na čuvenom “balkonu”, gdje skupilo blizu 10.000 ljudi, uprkos kiši koja je sve vrijeme padala.

Svetislav Pešić će nakon evropske titule sa SR Jugoslavijom objediniti i svjetsku sljedeće godine, osvajanjem Svjetskog prvenstva u Indijanapolisu. Nakon toga je napustio reprezentaciju i otišao u Barselonu sa kojom je odmah prve sezone osvojio dugo očekivanu Euroligu.

Na kormilo reprezentacije vratio se 2021. godine i nakon početnog neuspjeha na Eurobasketu 2022. godine, osvojio srebro na Mundobasketu 2023 i bronzu na Olimpijskim igrama u Parizu prošle godine. Danas priprema reprezentaciju koja je po mnogima prvi favorit na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu.