Ostalo

(VIDEO) 40 godina od odlaska Mancea: Veče pred smrt kao da je slutio šta će se desiti, "vrtio" je samo jednu pjesmu

Tačno 40 godina prošlo je od smrti ikone crno-bijelog kluba, jednog od najboljih napadača koje je Partizan imao i ljubimca „grobara“.

Dragan Mance
FOTO: FK PARTIZAN

U utorak, 3. septembra 1985. godine, Mance je, žureći na trening Partizana, poginuo u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd Novi Sad.

Bivši jugoslovenski fudbaler i veliki prijatelj pokojnog Dragana Mancea, Vlado Čapljić, prije par godina je govorio o legendarnom golgeteru crno-bijelih i njegovoj posljednjoj noći.

Mance i Vlado bili su saigrači u klubu iz Humske i nerazdvojni drugari.

– Upoznali smo se u mlađim kategorijama reprezentacije i kad god sam sa Željom dolazio na neku utakmicu, zbog njega sam ostajao dan duže u Beogradu. Išli smo na večere, on u „pežou 205“, ja u mojoj „alfi“, pratim ga jer ne poznajem grad. On me je upoznao sa Željom i Veljom, visili smo u Zlatniku i restoranu kod Dake, pikali fucu u Zemunu sa djecom na betončetu… Prošli smo mnogo toga zajedno za jako kratko vrijeme – rekao je Čapljić.

Vlado je jednom prilikom za “Mojih TOP 11” otkrio šta se dešavalo veče prije nesreće.

– Veče prije nesreće bio je kod mene u stanu, u Požeškoj 164. Došao je sa Vladimirom Vermezovićem da popiju piće i da poslije sačekaju Emiliju Erčić i Mirjanu Đuricu na željezničkoj stanici. Imao sam muzički stub i cijelo veče je puštao pjesmu Đoke Balaševića „Ako umrem mlad, mi posadi na grobu samo ruzmarin“. Ja mu kažem „Dragane, uzmi kasetu i nosi je kući, smučiće mi se pjesma koliko je vrtiš“ – otkriva Čapljić.

Bila je to, kaže, najbolnija tačka karijere.

– Imam puno prijatelja koji su otišli na onaj svijet, ali Draganče je bio nešto posebno. Toliko neposredan, druželjubiv… stalno mi je u glavi pjesma Dina Merlina „Ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš lako da ćutiš“. Sa njim je i ćutati bio predivan osjećaj – kaže Čapljić.

Čim je čuo užasnu vijest tadašnji trener crno-bijelih Nenad Bjeković prekinuo je trening i briznuo u plač, a zajedno sa njim i svi fudbaleri Partizana.

– Momci, maločas je poginuo naš Dragan. Trening je završen – rekao je tog prokletog utorka Bjeković.

– Bilo mi je čudno što se nije pojavio među prvima na treningu, jer nikada nije kasnio. Ovo mu je vjerovatno i prvo kašnjenje, ali kobno – izjavio je nakon vijesti o pogibiji svog fudbalera Bjeković.

Pročitajte još

Njegova smrt šokirala je Jugoslaviju, plakala je za Draganom cijela SFRJ. Navijači Partizana bili su neutješni. Bio je i ostao idol navijača. Preranom smrću preselio se u legendu, koju niko nije dostigao. Njegova smrt učinila ga je besmrtnim.

Sahranjen je dva dana kasnije na Novom groblju u Beogradu, a na posljednji oproštaj došlo je čak 30.000 ljudi, piše Kurir.

Biografija

Dragan Mance je rođen 26. septembra 1962. godine u Beogradu. Fudbal je počeo da igra u Galenici (sadašnji FK Zemun) od pjetlića. Svojom ogromnom voljom, zalaganjem i posebno osjećajem za gol, brzo je prelazio iz selekcije u selekciju, tako da je već sa nepunih 17 godina postao prvotimac tadašnjeg zemunskog drugoligaša.

Nošen snagom svog raskošnog talenta i ljubavlju prema crno-bijeloj boji, 15. septembra 1980. prelazi u Partizan.

Za Partizan je odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je četiri puta za A reprezentaciju, sedam puta za mladu i dva puta za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.

Sa Partizanom je osvojio šampionsku titulu u sezoni 1982/83. i bio je najbolji strijelac ekipe sa 15 postignutih golova.

Posljednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom meču protiv Budućnost (2:1), odigranom u Humskoj, 1. septembra, samo dva dana prije svoje smrti.

Živio je u Zemunu sa ocem Ferdinandom, majkom Dušankom i mlađim bratom Goranom. Bio je neoženjen.

Mance se u srca navijača Partizana uselio za sva vremena. I dan danas sa tribina se ori čuvena pjesma “Otiš'o si, Dragane, ostala je tuga, uvijek će te voljeti Grobari sa juga”.