Prema sopstvenom priznanju, od Zvezde je preuzeo “bajernovski” pristup fudbalu kada su u pitanju pojačanja.
– Jednu stvar sam zapravo ‘iskopirao’ od Crvene zvezde. Kad sam bio klinac, Zvezda je tada bila prvak svijeta, prvak Evrope. I, nažalost ili na sreću, i fudbaleri Dinama su učestvovali u tim Zvezdinim uspjesima. Tamo je, naravno, bio ‘Žuti’ Prosinečki koji je ostavio ogroman trag. Bračun je igrao sjajno. Boro ‘Lane’ Cvetković iz Korane igrao je desno krilo. Rajko Janjanin bio je klasična desetka. Tomica Ivković je stajao na golu. Goca Jurić je bio britak, oštar, karakteran… – rekao je Mamić za K1 i dodao:
– U jednom periodu, Zvezda je pod vođstvom Dragana Džajića i Vladimira Cvetkovića imala jasan sistem – pokupiti najbolje fudbalere iz cijele Jugoslavije. Eventualno bi doveli nekog stranca, kao što je bio Belodedić, ali to je bilo rijetko. Suština je bila da svi najbolji na kraju završe u Zvezdi. E pa, ja sam jedno vrijeme uspio da uradim isto to – iako je baza bila manja, uspijevao sam da sve najbolje mlade hrvatske fudbalere dovedem u Dinamo. Imao sam tada i autoritet i imidž i finansijsku moć. I tek tada bih dodavao strance, kao nadogradnju.
Prema njegovom mišljenju u Hrvatskoj je nacionalni ponos i zajedništvo izraženije nego u Srbiji.
– Znam zašto, i daću vam iskren odgovor, iako znam da ću se mnogima zamjeriti. Ja sam se, recimo, iskreno radovao kada je Piksi došao na čelo reprezentacije. Iako ga ne poznajem lično, moj sin se susreo s njim i u odličnim su odnosima. A što se tiče Džajića – za njega bih dao sve. Da mi dođe, dao bih mu i utrobu iz sebe. Prvo, bio mi je idol kao igrač. Bio sam njegov vatreni navijač. Kasnije mi je postao uzor kao sportski radnik. A onda, kroz privatna druženja, shvatio sam da je to gospodin kakav se rađa jednom u milion godina – objasnio je Mamić i poentirao:
– Razlika je u tome što reprezentacija Srbije dugo nije imala čvrstu ličnost koja bi zabranila bilo kakvu protekciju. A reprezentacija ne smije da bude poligon za protekciju. Kod vas su se jako nametnuli menadžeri, ili pojedinci sa jakim uticajem – u Savezu, po klubovima… I gurali su svoje interese, svoje igrače. I to je pogubno. To se ne smije nikada dozvoliti. Jer, kad jednom to uradite – vi ste izdali sve. Igrači to odmah osjete. Oni znaju kad neko ne zaslužuje da bude tu, kad je privilegovan. Kod nas toga gotovo da nije bilo. Neću reći da nikad nije bilo simpatija selektora prema nekom igraču, ali vjerujte – to bi odmah bilo primijećeno, označeno kao minus. I takav selektor bi brzo pao.
U jednom trenutku razgovor je skrenuo na temu navijača KK Partizan, kojim je Mamić opčinjen.
– To je fenomen. Pa ja ne znam, ja bih Ameriku napao sa takvim navijačima… Jer sad ,recimo, primjer ja znam da je to bilo u Evropi moderno recimo, vi znate za Boksing Dej u Premijer ligi i u Engleskoj, jer je toliki broj turista i ljudi si to planiraju turistički da idu na utakmice i nije samo engleska publika na engleskim stadionima. Onda recimo primjer Borusije iz Dortmunda i čuveni njihov stadion, ono je nemoguće, ljudi dolaze turistički na stadion. E sad ja znam, recimo, primjer koliko Hrvata ide na košarkašku utakmicu Partizana, čudo – zaključio je Mamić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.