"Struka se ništa ne pita" O sudbini trenera i klubova odlučuju oni koji u životu nisu šutnuli loptu

U klubovima na ovim prostorima se trenerska struka ne cijeni baš pretjerano, jer se mnogi od stručnjaka po odlasku iz ekipa žale na nekorektan odnos prema njima.

Bosna i Hercegovina nije jedini primjer, ali jeste šampion u broju smjena trenera, ali ni u regionu ne zaostaju baš mnogo.

Sloboda i kreativnost

O položaju struke za medije u Srbiji pričao je i nekadašnji reprezentativac SR Jugoslavije i kasnije trener Partizana Miroslav Đukić.

– Struka se ne pita mnogo. Uostalom, svi znamo koliko trenera se otjera u toku jedne sezone. To je apsurd koji je jedna konstanta u srpskom fudbalu. Ne postoji duži rad, ne postoji samostalnost trenera. Veoma teško je raditi u takvim uslovima. Struka je u teškoj situaciji. Treneri više moraju da zadovoljavaju čelnike nego da se bave svojim poslom i radom na poboljšanju ekipe – rekao je Đukić.

Bivši fudbaler Mačve, Rada, La Korunje i Valensije smatra da treneri zaslužuju mnogo više poštovanja i slobode u svom radu.

– Treba da im se da sloboda i kreativnost. Treba ih osposobiti, dati im alat da rade, obučiti, praviti seminare, dovoditi evropske trenere i usavršavati naše stručnjake. Mi smo talentovana nacija, pametni ljudi. Mislim da bismo brzo mogli da pohvatamo sve te koncepte u kojima Evropa dominira – zaključio je Đukić.

Bolan rastanak sa Slogom

Vlado Jagodić je jedan od trenera koji je radio u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Čovjek koji je kao trener doživio mnoge neugodnosti, ali koji i dalje radi. Iza sebe ima 594 utakmice koje je vodio kao trener. Smatra da se prema trenerima čini velika nepravda u regionu.

– Kod nas se ukorijenila priča da je trener uvijek kriv za sve ono što nije dobro u klubu, a to nije istina. Često možemo čuti kako ljudi iz uprava svoje odluke o smjenama obrazlažu na način da je lakše promijeniti jednog čovjeka nego njih 25. Igrači to prihvate, a sve to nije dobro za klubove i njihove rezultate – ukazuje Jagodić.

On tvrdi da u upravama klubova na ključnim mjestima sjede ljudi koji baš i nemaju mnogo znanja kad je riječ o finkcionisanju fudbalskog kolektiva.

– U klubovima se sve češće pojavljuju ljudi koji imaju političku i finansijsku moć i koji nikad nisu igrali fudbal. Oni odlučuju o sudbinama trenera. Moram da naglasim, moj rastanak sa Slogom iz Doboja me i danas boli. Pojedinci su se prema meni odnosili kao da sam konobar, a o mojoj sudbini je odlučivao neko ko u životu nije loptu šutnuo. Pa zašto ne reći, i nije šutnuo mačku sa praga. Spor sa Slogom završio je na Sudu za sportsku arbitražu u Lozani – navodi Jagodić.

Preko noći do rezultata

Čovjek koji je Borcu donio prvu šampionsku titulu BiH kaže da treneri moraju poraditi na zaštiti svojih prava.

– Zagovarao sam i zagovaraću maksimalnu zaštitu trenerske struke. Nije normalno da jedan klub tokom sezone promijeni četiri trenera, kao što nije normalno ni da jedan trener za jednu sezonu promijeni četiri kluba. Ja bih to zabranio. Za uspjeh klubova potrebni su kontinuitet i vrijeme. Ne može se preko noći do rezultata, a ljudi u upravama nemaju strpljenja. To je najveći problem – zaključio je Jagodić.

Treneri već godinama apeluju i traže svoja prava i zaštitu, ali njihov glas se, bar do sad, nije čuo. Dodatni problem predstavlja i činjenica da je trenerska struka razjedinjena po mnogim pitanjima. Sve ovo dovelo je to toga da se trenerski koferi više nigdje ne raspakuju već spremno čekaju novu destinaciju.