Voljeli su fudbal, voljeli su fudbalsku magiju, svojim potezima dizali su navijače na tribinama na noge, mamili aplauze i divljenje. Bili su idoli mnogima. Međutim, nije se baš znalo za onu njihovu drugu stranu. Nestašluci van terena bili su ima nekad jači i važniji od treninga.
Blaž Slišković, Milko Đurovski, Zoran – Čava Dimitrijević, Dragoslav Šekularac, Bleki Bogićević…
Neki su ih voljeli, drugi, opet prezirali. Jedne su opčinili, druge opet razočarali. Jednom dijelu su se svetili, drugima inatili. Golovima i majstorijama su tjerali sve da ih poštuju. Ima ih mnogo, ali nekako su Slišković i Đurovski bili simbol za nestašluke. Bili su pravi boemi jednog vremena i lige koja je po kvalitetu nekad bila sigurno među pet najjačih na kontinentu.
Nedavno je slavni Zinedin Zidan potvrdio ono što su svi ljubitelju fudbala znali. Blaž Slišković je bio jedan od najboljih igrača u bivšoj Jugoslaviji, a plijenio je i svojim igrama kasnije u Francuskoj.
Remek djelo Bake Sliškovića prije skoro 40 godina protiv Torina.
Hajduk – Torino 3:1.06.11.1985 pic.twitter.com/DHLYUg2xxV
— Kemp (@Kemp40S) October 16, 2025
– Kao dječak sam uživao prateći utakmice na stadionu Velodrom u Marselju. Ne mogu zaboraviti sezonu 1986/87, kad je u Olimpik Marselju igrao sjajni vezista Blaž Slišković, kojega sam uživao gledati. Bio je čudesan igrač, koji je na zadivljujući način postizao golove i direktnim udarcem iz kornera. Danas djeca za idole imaju Mesija, Ronalda, a meni i mojoj generaciji idoli su bili velikani Enco Frančeskoli, Blaž Slišković i Žan Pjer Papen – izjavio je legendarni Zinedin Zidan za francuske medije.
I zaista, Baka je bio upravo to na terenu, najveći, ali danas kaže kako je shvatio da je u fudbalu mogao da pruži mnogo više. Na utakmice je znao da dođe poslije neprospavane noći i opet bude najbolji na terenu.
– Volio sam noćni život, i ja to nikad nisam krio. Nisam volio da treniram, bježali smo iz karantina. Da sad mogu da vratim vrijeme sigurno bih to promijenio i više bih se posvetio karijeri – rekao je Slišković.
Igrao je 10 godina u Prvoj ligi bivše Jugoslavije, i to po pet sezona u Veležu i Hajduku. Novac ga nije previše zanimao. Odbio je ogromne ponude Crvene zvezde, Partizana i Dinama, te otišao u Hajduk.
Godine 1981. oženio se sa najpoznatijom rukometašicom Svetlanom – Cecom Kitić. Mnogi su mislili da će ga brak preseliti u Beograd. Uslijedio je, međutim, ubrzo i razvod, a Baka je otišao u Split.
– Izabrao sam Hajduk zbog sličnog mentaliteta u Hercegovini i Dalmaciji – bilo je obrazloženje Blaža Sliškovića.
Ipak, prava istina je da Baka nije mogao dugo bez svog Mostara, a Split je tu blizu, pa je tako lakše bilo preboliti odlazak iz rodnog grada.
Kao igrač Veleža učestvovao je u pobjedi nad Dinamom 9:2 i postigao četiri gola.
– Sjećam se te utakmice. Zapili smo se noć uoči utakmice, kući smo došli u zoru, par sati spavanja i utakmica. Bili smo sjajni, pobijedili sa 9:2 i ja sam dao golove iz mnogih pozicija. Kladio sam se sa sudijom Maksimovićem da ću pogoditi rašlje i uspio sam tačno tamo gdje sam mu rekao. Poslije utakmice priđe mi Marko Mlinarić i kaže „Lako vam je nas dobiti kad smo sinoć do kasno ostali napolju“, a ja mu odgovorim „Pa, moj Mlinka, zar ti misliš da smo mi bili u pozorištu“ – prisjećao se Slišković meča koji mu je ostao duboko urezan u sjećanju.
Za reprezentaciju je odigrao samo 28 utakmica i postigao tri gola. Imao je mnogo povreda, ali često su i pojedini mediji u to vrijeme radili na tome da ga selektori ne pozivaju. Izmišljali su priče i pisali svašta, kasnije se izvinjavali, a Slišković je uvijek bio onaj stari, znao je da oprosti.
Balkanski Maradona je nadimak koji sve govori o igrama sjajnog Bake Sliškovića.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.