Ovo je njegova životna priča, koja uključuje prve košarkaške korake, depresiju, ali i legendarno bjekstvo iz zatvora, koje se i danas prepričava.
– Košarku sam počeo da igram u Marusiju s devet godina. Bio sam viši od svojih vršnjaka, pa mi je jedan čovjek rekao: ‘Što ne bi počeo da treniraš košarku?’. Probao sam, a onda sam shvatio da sam dovoljno dobar da nastavim. Ubrzo je košarka postala moja strast – započeo je Barcokas.
Igrao je i fudbal, ali je vremenom postao previsok za ovaj sport, pa se košarka nametnula kao njegov logičan izbor. Ni sanjao nije da će postati jedan od najčuvenijih grčkih trenera, prenosi Sportal.
– Uvijek sam igrao fudbal ranije, pošto je to bila igra broj jedan u to vrijeme. Onda sam izrastao i postao previsok za fudbal, ali sam bio prave visine za košarku. U okruženju gdje uspijevaš i svi vide to, osjećaš se mnogo bitnije, dobro. To sam uviđao svakodnevno. Na primjer, odmah sam ušao u startnu petorku zbog visine i atletskih sposobnosti, iako nisam znao ništa o košarci. Ali, osjećao sam se dobro – objasnio je Barcokas.
Istakao je i ko su mu bili idoli u mlađim danima, na početku karijere.
– Dok sam bio mlađi imao sam dosta trenera, uključujući jednog koji nam je bio mentor sve vrijeme. Bio je sa nama po cijeli dan i naučio nas je da volimo košarku. Imao je veliki uticaj na sve nas. Takođe, imao sam veliku podršku i od prijatelja u komšiluku, koji su u to vrijeme stalno igrali košarku. Imao sam 16 godina kada sam zaigrao za prvi tim Marusija, a tamo sam imao dvojicu idola – Nikosa Darivasa i Dimitrisa Fosesa. Bili su legende Marusija i kao klinac sam ih gledao stalno. Imao sam čak i priliku da igram sa Darivasom, dok je Foses otišao za Panionios godinu dana ranije – prisjetio se Barcokas.
Imao je tu sreću da je išao u jednu od najboljih atinskih škola.
– Smatrali su da će mi košarka oduzeti vrijeme od edukacije. Ali, imao sam priliku da idem u jednu od najboljih škola u Atini, gdje sam stekao znanje i dobru šansu da se paralelno bavim košarkom i učenjem, a onda i odem na veliki univerzitet. Vjerujem da su mi obje stvari pomogle u košarkaškoj karijeri, ali mi trenerski posao nije jedina stvar u životu – ispričao je.
Povreda, depresija i prva sahrana
I pored sjajnih fizičkih predispozicija, Barcokas je dodao da mu je uvijek bilo najdraže da podijeli dobru asistenciju.
– Bio sam dobro tehnički potkovan za svoju visinu. Imao sam dobre atletske sposobnosti, a sa 13 godina sam već uspio i da zakucam. Sjećam se da su moji drugari bili oduševljeni. Ali, ja sam najviše volio da dodajem. Čak i sada dodavanja volim više od bilo čega. To najviše cijenim. Ne dobro zakucavanje, već kada si pametan i podijeliš dobru asistenciju. Svake godine pokušavam da izgradim tim baziran na tim karakteristikama, tim koji zna da dijeli loptu i uključi cijeli tim u proces – istakao je Barcokas.
Ipak, povrede su mu došle glave. Zbog istih je morao i da prestane da igra košarku, što mu, kako sam kaže, nije lako palo.
– Zbog stalnih povreda i operacija počev od svoje 21. godine, morao sam da prestanem da se bavim košarkom do 28. Imao sam tri ili četiri ozbiljne operacije. Bila je to moja prva sahrana, razorilo me je. Bio sam depresivan zbog svega toga. Ali, iz dana u dan shvatao sam da nisam mogao više da igram na istom nivou kao ranije zbog bolova, operacija, terapija… Trenerski posao je došao kasnije, a to mi je dalo šansu da nastavim sa košarkom i budem dio igre na neki način. Od 20. godine počeo sam da treniram djecu, igrali su mini-basket, dok sam ja još bio igrač. Sa 28 godina postao sam trener najmanjeg tima u Atini, gdje sam radio nekoliko godina. Uvek sam posao shvatao ozbiljno, iako nivo košarke čak i nije bio tako visok. Ako me pitate zašto sam bio tako ozbiljan, odgovor je – zato što je košarka moja strast. Volim košarku, čak i sada odigram po tri-četiri partije dnevno – naglasio je Barcokas.
Veliko bjekstvo iz zatvora i filmska priča – u sve je uključen Barcokasov otac
Ono što malo ljudi zna jeste da je otac Jorgosa Barcokasa prije tačno 70 godina pobjegao iz ozloglašenog pirejskog zatvora. On i grupa bjegunaca pobegla su iz Vurle, u bjekstvu koje je postalo inspiracija za čuveni film “Veliko bjekstvo”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.