Stjepan Bobek rođen je 3. decembra 1923. godine u Zagrebu. Prve fudbalske korake načinio je u rodnom gradu, kao član HŠK Derbi. Klub nije imao omladinsku ekipu, te je dvanaestogodišnjeg dječaka registrovao kao dvije godine starijeg da bi mogao da nastupa za prvi tim.
Raskošan talenat i sjajnu tehniku prikazao je već od prvih odigranih mečeva, najčešće zauzimajući poziciju u veznom redu. Nakon dvije godine u Derbiju, prešao je u ŠK Zagreb, da bi ga put preko HŠK Ličanin i zagrebačkog Građanskog doveo u novoosnovani Partizan u jesen 1945. godine. Zajedno sa Glazerom, Brozovićem, Čajkovskim i Matekalom, vođeni trenerom Ilješom Špicom bio je član jednog od najrespektabilnijih fudbalskih kolektiva u Evropi tog doba.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 9. maja 1946. na gostovanju protiv Čehoslovačke. „Zlatni jubilej“, odnosno 50 utakmica u plavom dresu obilježio je 8. novembra 1953. protiv Izraela na utakmici odigranoj u Skoplju. Na olimpijskim fudbalskim turnirima u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. okitio se srebrnim medaljama.
U vrijeme kada je olimpijski turnir bio značajniji od Svjetskog prvenstva, zajedno sa Mitićem, Čajkovskim i Boškovim bio je nosilac igre državnog tima. Nosio je plavi dres na dva Svjetska prvenstva – u Brazilu 1950. i u Švajcarskoj 1954. godine. Na ukupno 63 reprezentativna meča postigao je 38 golova i pola vijeka je bio apsolutni rekorder. Njegov rekord srušio je aktuelni reprezentativac Srbije Aleksandar Mitrović, piše Kurir.
Kada se, 26. oktobra 1958. godine oprostio od aktivnog igranja, posvetio se trenerskom poslu. „Pekao“ je zanat kao učitelj juniorske ekipe crno-bijelih, da bi 1959. godine, po položenom trenerskom ispitu otišao u Poljsku da preuzme varšavsku Legiju. Već sredinom naredne godine sjeo je na klupu Partizana i sa svojim klubom osvojio tri uzastopne titule prvaka države (1960.-1963.). U dva navrata posao ga je vodio u Grčku, a neko vrijeme trenirao je klubove iz Turske i Tunisa (Esperansa). Tokom karijere trenirao je i zemunsku Galeniku, Dinamo iz Zagreba i skopski Vardar.
Majstor driblinga i veliki golgeter, „Štef“ je na 478 mečeva u Partizanu postigao 425 golova i u istoriju Beograđana upisan je kao najbolji strelac crno-bijelih. Mjesto koje Bobeku po svemu pripada ozvaničeno je 1995. godine, kada je na proslavi 50 godina kluba proglašen za najboljeg igrača Partizana svih vremena.
Kako je bježao od ustaša
Bobek je 1998. godine za “TV Novosti” napisao zanimljiv autobiografski tekst, o svojoj karijeri i sve što ju je pratilo, od najranijih dana do odlaska u fudbalsku penziju.
Zahvaljujući “Jugopapiru” prenosimo vam dijelove tog teksta.
U jednom djelu Bobek govori kako je izbjegao odlazak u ustašku vojsku Ante Pavelića u NDH pred kraj Drugog svjetskog rata.
– Ali bio je, bogami, čak jedan trenutak pred kraj rata, mjesec ili dva, kada su nas pozvali na front. Jer, bio je posljednji trenutak da se spasi hrvatska vojska. Pavelić je radio sve da se mobiliše što više ljudi. A ja se s onim Firmom (Vladimir Firm), isto reprezentativcem, igrao je sa mnom, dogovorim da dezertiramo, odnosno da nas ne pronađu. Tako smo jednog dana spavali na jednom mjestu, a drugog na drugom… Nisu nam nikako mogli ući u trag. I tako sam se izvukao – napisao je Bobek.
Takođe, slavni fudbaler je priznao da je plakao kada je prelazio u Partizan. Generalštab je slao telegrame da Bobek dođe u Beograd, ali ga kapetan Marijan Matančić nije puštao. Kada je stigao treći telegram, morao je da popusti.
– Nije mi bilo lako. Plakao sam, jer ja sam rođeni Zagrepčanin i prije toga nikada nisam bio u svijetu, nisam znao kakav je život van moje kuće – priznao je Bobek.
Čelnik Zvezde namjestio aferu
Bobek je opisao i jednu aferu zbog koje je poželio da ode zauvijek iz zemlje.
– Zebec, Boba Mihajlović, Herceg, ja i još poneko, kupili smo prije odlaska na jednu utakmicu u inostranstvo po 100-200 maraka, ovdje u hotelu. Da imamo da si kupimo nešto kad stignemo, za žene, djevojke… A onda je taj čovjek uhapšen i on je rekao da je prodao devize Zebecu, Bobeku, Čajkovskom… I zamislite, organizuju nama javno suđenje u Masarikovoj, puna sudnica… Ma, jedna neviđena sramota. Želio sam tada da ostavim fudbal i Jugoslaviju, da ne čujem više za one koji su provocirali cijelu ovu stvar. Politika je tada opširno o tome pisala jer je glavni urednik bio čovjek iz Zvezde, pa je želio da nas tako kompromituje i pomogne svom klubu. Razmišljao sam, koji su to bijednici i jadnici, koji su to dozvolili, čak i odgovorni ljudi iz Partizana, da nas javno blate, da onaj sudija kaže: Bobek je osuđen na sedam mjeseci zatvora zbog toga i toga. Zbog 200 maraka – prisjetio se Bobek.
– Ja sam već mislio u sebi: Sedam mjeseci u zatvoru zbog 200 maraka, a milione maraka sam odbio da bih ostao patriota u ovoj zemlji. Jeb.. ti Boga! Pa ipak, kada bih mogao proživio bih život ponovo ovako – otkrio je jednom prilikom Bobek.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.