Fudbal

(FOTO) "Čast mi je da igram za Hrvatsku" Fudbaler iz Podgorice postao legenda u Zagrebu, Maradonu ispratio na Draženov grob

Dževad Turković je legenda u Hrvatskoj. Nekada reprezentativac koji je čuvao Maradonu, sada je aktuelan jer je ujak najbolje fudbalerke ove zemlje.

(FOTO) "Čast mi je da igram za Hrvatsku" Fudbaler iz Podgorice postao legenda u Zagrebu, Maradonu ispratio na Draženov grob
FOTO: GR8FOOTY/YOUTUBE/SCREENSHOT

U Hrvatskoj je izabrana fudbalerka godine domaće lige i to je reprezentativka Crne Gore Jasna Đoković.

Fudbalerku Agrama su odmah po dobijanju nagrade pitali da li ima veze sa Novakom Đokovićem, na šta je ona rekla da nije.

– Na moju žalost, nismo. Rado bih da jesmo – rekla je ona, a onda otkrila svoju sportsku porodičnu priču: “Verovatno su to geni odlučili. Naime, moj ujak je Dževad Turković, bivši igrač Dinama, ali i hrvatske reprezentacije!”

Pamti susret na Banjici

Nekada vihorno desno krilo, Dževad Turković je nastupao za OFK Titograd, a tu ga je primjetio Josip Kuže pa ga je doveo u Dinamo. Za Dinamo je debitovao u meču sa Radom na “Maksimiru” 25. novembra 1990. godine. Pred 3.000 navijača pobedio je sa 2:1 Dinamo, a Turković je zamijenio strijelca drugog gola Prskala pred kraj meča.

U timu Dinama igrali su Dražen Ladić, Davor Šuker i Hernan Medford, a za Rad je nastupala sjajna generacija sa Miroslavom Stevićem i Ljubinkom Drulovićem. Bio je Dževad Turković dio tima Dinama koji je upisao svoju posljednju pobjedu u Srbiji 25. maja 1991. godine. Tada su Zvonimir Boban i Davor Šuker pogodili na Banjici za 2:0.

Iz Podgorice do dresa Hrvatske

Iako rođen i odrastao u Podgorici on je igrajući za Dinamo iz Zagreba od 1989. do 1996. godine osvojio je dvije titule šampiona Hrvatske i dobio poziv za nacionalni tim. Kako su na prvom meču Hrvatske ikada igrali Slovenac Gregor Židan i Albanac Kujtim Šalja tako je i Turković upisao šest nastupa za nacionalni tim. Prvi put je igrao 1994. protiv Estonije, a posljednji takođe protiv Estonije, ali 1995, piše Mondo.

Ipak njegov najveći meč bio je kada je na “Maksimir” došla Argentina. Predvođeni Dijegom Armandom Maradonom odigrali su 0:0 sa Hrvatima u sastavu sa Gojkočeom, Šamotom, Sensinijem, Redondom, Kaniđom, Simeoneom i Batistutom. Za Hrvate su igrali Boban, Šuker, Robert Prosinečki...

– Dolazi Argentina u Maksimir, a meni Ćiro kaže da ću igrati 45 minuta. Boban je rekao da igram sjajno i ostao sam svih 90 minuta protiv Maradone. Nakon Estonije igrao sam za Hrvatsku još dvije kvalifikacione utakmice i Ćiro me kasnije nikad više nije zvao. Ni danas ne znam zašto. Jesam li ga pitao? Nisam – govorio je Turković, pa dodao:

– Ma ja sam iz Podgorice, bila mi je čast da igram za Hrvatsku. U reprezentaciji sam nosio torbe Bobanu i Šukeru, šta ću, bio sam najmlađi. Uostalom, moje je u toj ekipi bilo samo da trčim, ostalo su radili Boban, Šuker, Prosinečki – sjetio se tog meča i svojih nastupa za Hrvatsku Turković.

Vodili su Maradonu na Draženov grob

Ipak tih 0:0 nije toliko ostalo upamćeno koliko kasniji odlazak Dijega Armanda Maradone na grob Dražena Petrovića. Nakon što je otkrio Maradona da ima i hrvatske krvi u venama odnio je 62 ruže na grob u pratnji majke Biserke.

– Nemojte biti tužni. On je bio čudo i vječno će živjeti – rekao je tada Maradona Draženovoj majci i dugo se zadržao ispred groba. Ostavio je i svoj dres reprezentacije Argentine sa brojem 10.

Nikada niko kao Ćiro

Nevjerovatna je osoba bio Ćiro Blažević, a ono što je uradio upravo Dževadu Turkoviću se pamti. U ratnoj 1993. godini došla je na “Maksimir” Cibalija, a Ćiro je izbacio Turkovića iz igre jer je smatrao da je protivnik dobio neopravdan crveni karton.

Čop je isključen bez razloga i rekao sam Dževadu Turkoviću: “Sine, izlaziš”. Ne volim nepravdu, a da sam ostao s 11 igrača, bila bi to nepravda. Imao sam čistu savjest, bile su ratne godine, oni su došli iz Vinkovaca i nisam htio nepošteno da dobijem – prisjetio se jednom prilikom Ćiro.