Divila joj se cijela Jugoslavija: Čudesna je preplivala Lamanš, a o njenom poduhvatu snimljen je i film

Atina je ostala upamćena kao prva žena sa Balkana koja je uspjela da prepliva kanal Lamanš.

Rođena je 1944. u kući na samoj obali Ohridskog jezera. Već sa 11 godina oborila je sve makedonske rekorde u plivanju na kratkim stazama u slobodnom i delfin stilu. Oca nije imala, majka joj je bila paralizovana i nije blagonaklono gledala na kćerkinu strast. Jedinu podršku Atini pružali su brat Diki i suprug Mićo Vidaković, za koga se udala u 19. godini.

On je bio uz nju i godinu dana ranije, kad je postala najmlađi pobjednik u istoriji Ohridskog maratona, na stazi dugoj 35 kilometara, i kad ju je prvi put obasjala slava. Iste godine osvojila je prvo mjesto na stazi Kapri-Napoli i tako objedinila titule svjetskog prvaka u slatkim i slanima vodama.

Orden za hrabrost

Te godine ova krhka mlada žena ostvarila je još jedan podvig – isplivala je stazu Bejrut-Said, dugu 48 kilometara. Sa starta, tačno u ponoć, pošlo je četrdesetak takmičara, među njima samo nekoliko žena. Zbog visokih talasa Atina je dobila morsku bolest i povraćala. Izgubila je iz vida pratnju u čamcima i zalutala u nepreglednom moru, piše Kurir.

– Usta su joj bila otečena od slane vode. Oči zapaljene jer su joj naočari propuštale vodu. Kostim joj je sjekao ruke i noge – zabilježili su novinari u svojim izvještajima.

Stigla je na cilj poslije sedamnaest sati, jedino ona i još trojica muškaraca. Ostali su odustali.

Predsjednik Libana dodijelio je Atini Orden za hrabrost, a zbog opasnosti taj maraton više nikada nije bio održan.

Lamanš

U leto 1969. godine odlučila je da prepliva Lamanš. U julu je otputovala u Englesku s malim timom koji su činili njen muž, ljekar i jedan novinar koji je trebalo da sve opiše. Tu je bio i jedan kapetan, zadužen da je prati, čovjek zadužen da nadgleda regularnost poduhvata, i Norman Trast, plivač čija je dužnost bila da povremeno Atini pravi društvo u vodi.

Atina je mjesec dana čekala povoljne vremenske prilike. Mužu je istekao odmor i morao je da se vrati na posao. Redakcija je povukla novinara. Samo je ljekar ostao uz nju.

Povlačenje

Zaplivala je s francuske strane na mjestu gdje je Lamanš širok 34 kilometra 9. avgusta. Bilo je jutro, petnaest do sedam. More mirno. Sedam sati je ravnomernim pokretima sjekla talase, a onda je nastupila prva kriza. Norman Trasti je skočio iz čamca i plivao uz nju neko vrijeme, a onda je upala u jaku struju. Izgledalo je da se ne pomjera ni metar. Zatim su se digli talasi, što ju je dodatno usporilo. Plakala je i plivala. U vodi čija je temperatura bila 14 stepeni provela je 13 sati i 20 minuta prije nego što je isplivala na englesku obalu. Onog trenutka kad je stala na suvo, onesvijestila se. Šest godina kasnije, ovaj veliki uspjeh ovekovečen je filmom Aleksandra Đurčinova “Ispravi se, Delfina”, u kojem je Atinu glumila Neda Arnerić.

Posljednji maraton Atina Bojadži isplivala je s povrijeđenom rukom u Nilu 1971, a onda se posvetila porodici. S diplomom Više pedagoške škole zaposlila se kao vaspitačica u dječjem vrtiću.

Kasnije je bila trener najprije u Crvenoj zvezdi, a potom u sportskom centru u Los Anđelesu. Bila je selektor plivačke reprezentacije BiH. Polovinom devedesetih vratila se u Makedoniju, gdje je živjela povučeno i krajnje skromno.