Nevjerovatna životna priča Ivana Davidovića: Saigrači mu ne vjeruju da je bio keramičar, a sada je najjača karika Novog Pazara

Jedan od najsvježijih i najpoznatijih je Žunior Mesijas, koji je iz amaterskog fudbala stigao do Milana i Lige šampiona. Sličan obrazac postoji i u srpskom fudbalu, a riječ je o Ivanu Davidoviću.

Vezista Novog Pazara nije prošao akademije velikih klubova niti je imao „siguran“ razvojni put. Prije samo nekoliko godina igrao je četvrtu ligu i radio kao keramičar, bez garancije da će ikada živjeti od fudbala.

Danas je standardan u Superligi, igrač koji pokriva više pozicija u veznom redu i dio ekipe koja se bori za plasman u Evropu, uz priču koja u mnogo čemu podsjeća na Mesijasovu (koji je radio fizičke poslove u Italiji i igrao amaterski fudbal do kasnih 20-ih), ali sa lokalnim potpisom.

U razgovoru za Sportal otkriva kako je izgledao taj put, šta mu je promijenilo karijeru i kako danas funkcioniše u sistemu Nenada Lalatovića.

– Ja sam počeo u Braniku iz Štubika (selo pored Negotina), a zatim u Hajduk Veljku iz Negotina. Prošao sam probu u Radničkom iz Niša, međutim uprava se promijenila i nisam potpisao ugovor, već sam poslat na kaljenje u Ozren (Sokobanja). Rekli su mi da će pratiti moje partije, ali godinu dana tamo nije bilo nikakvog pomaka i bio sam blizu toga da batalim fudbal. Vratio sam se kući u Hajduk Veljka (četvrta liga) i uporedo radio sa tatom keramiku. Imao sam 20 godina, trenirao kad stignem, pa sam više radio nego trenirao – kaže Ivan Davidović.

U Superligi Srbije je debitovao sa 28 godina, i to sa iskustvom od samo dvije sezone u Prvoj ligi, drugom po rangu.

– Jedne sezone sam se ozbiljnije posvetio, odigrao odlično u zonskoj ligi i dao dosta golova. Tada je stigao poziv iz Timoka (treća liga). Na sastanak sam došao u radnim pantalonama, prljav od posla, bio je to pravi cirkus. Već sljedeće sezone izborili smo plasman u drugu ligu, gdje sam igrao desno krilo. Poslije toga sam imao ponude za inostranstvo, ali sam odlučio da se vratim u treću ligu, što se kasnije ispostavilo kao najbolji potez. Sa Tekstilcem iz Odžaka sam išao ligu po ligu do Superlige – naveo je on.

Profesionalizam nije nastao preko noći. Nakon godina improvizacije i amaterskog pristupa, morao je da promijeni životne navike da bi odgovorio zahtjevima Superlige.

– Uozbiljio sam se što se tiče discipline i rada. Ranije sam znao da pojedem giros ili pljeskavicu, popijem četiri kafe sa ocem pred posao i onda odem na trening, nisam mogao da mrdnem. Kasnije sam promijenio navike, krenuo sa privatnim treninzima, sredio ishranu i mislim da sam jedan od rijetkih u Superligi koji je odigrao svaku utakmicu – kaže on.

Iako ove sezone igra znatno defanzivnije nego ranije, Davidović je odigrao 28 utakmica za Novi Pazar, postigao tri gola i upisao četiri asistencije. Tridesetogodišnji vezista objašnjava kako je došlo do te promjene na terenu i šta je uticalo da njegov stil igre dobije novu dimenziju.

– Imao sam sreće da me je kroz ovaj kratak period treniralo nekoliko izuzetnih trenera, Bojan Krulj, Slavko Matić, Gaćinović, a sada i Lalatović. Kada god me neko pita kako sam uspio tako brzo da se uklopim, nemam konkretan odgovor. Od prvog dana su me saigrači vrhunski prihvatili i to mi je mnogo pomoglo. Gaćinović je želio da dođem, svidio mu se moj stil igre i od mene je napravio „box to box“ osmicu, iako sam ranije bio ofanzivniji igrač. Smatrao je da sam najodgovorniji kada treba da se juri za najboljim igračima protivnika, i to mi je odgovaralo – istakao je on.

Davidović je govorio o efektu Nenada Lalatovića i koja je ključna stvar koju je doneo iskusni stručnjak.

– Lalatović nas je energetski dosta podigao. Nije mnogo mijenjao sistem igre, bili smo u padu, ali je donio pozitivnu energiju. Od početka je rekao da neće mijenjati formaciju, već da želi da budemo spremni za više sistema i polako nas uvodi u to. Atmosfera u svlačionici je odlična. Kod njega sam sada još defanzivniji, jer cijeni moju odgovornost i disciplinu u igri. Razgovarao sam s njim o ofanzivnijoj ulozi, ali uvijek radim ono što se traži. Nakon odlaska Sisea, traži od mene da igram „šesticu“ – otkrio je on.

Nije lako objasniti koliko je truda i odricanja potrebno da bi se stiglo do Superlige. Davidović to ilustruje kroz priče iz prošlosti i „lekcije“ koje dijeli sa mlađima u ekipi.

– Saigrači u Novom Pazaru mi često ne vjeruju kada im kažem da prije šest godina nisam bio ni blizu profesionalnog fudbala. Pričao sam to Camaju, ali misli da ga lažem, kažem mu da pita mog oca, ja sam “profi keramičar”. Mlađima stalno govorim da moraju da budu zahvalni za priliku koju imaju. Ja sa 30 godina dajem maksimum i često im kažem da treba da ih bude sramota ako manje trče od mene. Moraju da shvate koliko je teško doći do ovoga gdje su sada – objašnjava on.

Za kraj, Davidović je govorio o ambicijama kluba i atmosferi u Novom Pazaru.

– Obezbijedili smo plej-of i realan cilj je Evropa. Volio bih da igramo kvalifikacije naredne sezone. Ljudi ovdje vole fudbal, prepoznaju nas po gradu, stadion je pun i to je potpuno drugačiji osjećaj nego igrati pred praznim tribinama. Uživam u svakom danu ovdje – zaključio je on.