"Izgubili smo identitet" Del Pjero ogorčen poslije nove blamaže Italijana

Jedan od njih je i bivši as Juventusa Alesandro Del Pjero.

Bez dlake na jeziku je Del Pjero, član zlatne generacije Italijana iz 2006. govorio o propasti Azura.

– Bili smo velika sila. Nažalost, sada postoji mnogo negativnih osjećanja – tuga, bijes, razočaranje i nevjerica. Već prvi put je bio šok, drugi put noćna mora, a sada je ovaj treći put sramotno tražiti opravdanja – iskren je Del Pjero.

Nije želio da etiketira nikoga posebno, smatrajući da svi snose odgovornost za neuspjeh.

– Nezavisno od toga ko je kriv – Gatuzo, Bufon ili Gravina. Treba preispitati sve ono što stoji iza toga, a ne samo predsjednika saveza. Vidjeli smo da jako zaostajemo – ne samo u odnosu na naše standarde, nego i za drugima koji su proučili kako da krenu ispočetka. Na primjer, Francuska i Njemačka su imale hrabrosti da krenu određenim putem. Svako od nas mora imati želju da reaguje i krene ispočetka, da se ponovo stavi na raspolaganje, uči i radi kako bi se stvari riješile, uz entuzijazam koji moramo pronaći u sebi. Godine 1982. i 2006, usred potpunog haosa, italijanski narod je uspio da izvuče energiju i pronađe rješenja. Iako danas ta rješenja djeluju jako daleko – istakao je on.

Posebno je zanimljiv dio u kojem govori o reformi cijelog fudbalskog pokreta. Nije ponudio jednostavno rješenje, nego je jasno dao do znanja da ga ni ne može biti, piše Sportal.

– Kako reformisati čitav sistem? Teško je odgovoriti. Ideje u današnjem fudbalu moraju se iznositi u okruženju sa drugim ljudima, ja vjerujem u timsku igru. Ne smije postojati žrtveni jarac, niti jedna osoba koja će sve riješiti. U odnosu na druge imamo nedostatke u jako puno oblasti. Moramo analizirati šta ne funkcioniše u muškom fudbalu, jer ženski fudbal i drugi sportovi rade izvanredne stvari. Potrebna je želja da se ponovo uključimo i gradimo ispočetka, a ne znam da li fudbal za to ima vremena, strpljenja i hrabrosti. Postoje problemi sa omladinskim pogonima, stadionima i ulaganjima – neki se mogu riješiti, neki teže. Sve zavisi od ljudi, od predsjednika naniže – uprava i trenera – rekao je bivši napadač Juventusa.

Potencirao je i to da je italijanski fudbal počeo da gubi identitet.

– Mi smo imali lokalni fudbal, a izgubili smo prostor i tradiciju. U drugim državama postoji više identiteta u klupskim timovima, kao u Bilbau i Sevilji u Španiji. To je pitanje ekipe; treba nam tim u svim sektorima i zajedništvo u ciljevima. Moramo napraviti korak unazad i reći: „Više nismo najbolji, nismo čak ni drugi ni treći“, te priznati da nismo ono što mislimo da jesmo. Ponos treba staviti sa strane, potrebna je poniznost – tvrdi on.

Posebno je odjeknuo i njegov komentar o novcu, planiranju i strpljenju, odnosno o svemu onome što modernom fudbalu često nedostaje.

– Nije riječ samo o novcu, potrebna je jasna strategija sa koracima koji se moraju poštovati. Danas se sve prebrzo troši, a s vremenom je Gasperini u Atalanti postao besmrtan. Ančeloti je dok sam bio u Juventusu izgledao kao najgori trener na svijetu, a onda je pokazao da baš i nije tako. Potrebno je nešto više od razmišljanja samo o tome kako spasiti sopstvenu kožu. Fudbaleri se ne stvaraju preko noći, oni se oblikuju i pomaže im se da stignu do vrha. Političari uvijek moraju govoriti kao političari, a ne kao navijači – zaključio je on.