Kad se vratio u Humsku dočekan je ushićenjem, u nadi da će napraviti nešto veliko, a kad je odlazio ispraćen je zvižducima.
Neprijatno, nepotrebno, neshvatljivo.
I danas, iako su prošle bezmalo četiri godine otkako je napustio Topčidersko brdo stoji popluarnom Zeki kao knedla u grlu takav odnos dijela navijača prema djetetu kluba, oličen čak i u prizemnim uvredama kao da je najveći neprijatelj u sezoni u kojoj je Parni valjak bio konkurent Crvenoj zvezdi do posljednjeg minuta završnog kola, igrao finale Kupa Srbije i osminu finala Lige konferencije. Sve što je danas misaona imenica. A tad se očekivala, izgleda, tripla kruna.
Otuda je jedno od pitanja sadašnjem vezisti banjalučkog Borca, tokom gostovanja u emisiji Na ivici terena, bilo da li ga je povrijedio odnos Partizanove publike u drugom mandatu?
– Partizan je klub koji ne trpi. Kad nemaš rezultate, možeš da se zoveš kako god hoćeš – ne trpi. S jedne strane, kad se pogledam u ogledalo znam da sam čist, zato što sam dao i više od 100% sebe. Nekad neke stvari ne idu onako kako si zamislio, na neke stvari ne možemo da utičemo – govori Jojić.
Taman da se vratimo malo unazad. Te sezone pod vođstvom Aleksandra Stanojevića, u svim takmičenjima Miloš je dao sedam i namjestio 14 golova. Bolji napadački doprinos imali su samo Rikardo Gomeš, Bibars Natho i Kvinsi Menig, dok je Jojić maltene označen kao jedan od glavnih krivaca što se nije prekinula dominacija Crvene zvezde.
– Znam da sam dao sve od sebe na svakom treningu, na svakoj utakmici. Trener Stanojević u tom momentu nije mogao da zamisli da krene utakmicu bez mene. Zbog čega? Zato što sam mu mnogo donosio, zato što sam pokrivao dvije pozicije u timu. Ljudi koji prate fudbal, koji se razumiju fudbal, to vide. Drugi ljudi, koji gledaju samo navijački, oni gledaju s neke druge strane. Ne zamjeram nikome ništa, oni su to doživjeli na neki drugi način i to je njihovo viđenje fudbala, a meni je najbitnije da sam čist. S jedne strane mi je krivo naravno zato što sam tako prošao, Partizan je moj klub i najviše sam naučio u Partizanu i najviše bih dao Partizanu. I dao sam i dao bih. Sutra opet, bez pogovora. Krivo mi jeste što je to tako na kraju ispalo, ali ne mogu ništa da promijenim, dok s druge strane kažem opet, duboko u sebi znam da sam čist. Nemam problem sa tim – istakao je Jojić, prenosi MozzartSport.
Staloženost koja isijava iz Miloša Jojića je, između ostalog, posljedica njegovog načina života, ishrane, treninga i vrijednosti koje promoviše. Opet, za većinski dio Grobara on je i dalje jedan od omiljenih igrača novijeg doba zbog pogotka u večitom derbiju maja 2013. kojim je ekipi tadašnjeg trenera Vuka Rašovića doneo pobedu vrijednu titule.
– Kad sam dao gol, nisam ni bio na slaviju, ni sa igračima, ni sa navijačima, morao sam da idem odmah na doping kontrolu. Nisam tad osjetio kolika je važnost tog gola, niti sa bio svjestan cijele situacije. To je meni bilo, da kažem, gol kao i svaki drugi. Zaista sam tako razmišljao, iako su mi svi oko mene govorili: „Alo, znaš li šta si ti uradio?“ Ma rekao, dobro, hajde, biće ih još. I zaista kako vrijeme odmiče, vidim koliko je taj gol važan za navijače Partizana, a samim tim i za mene samog. Više poruka dobijem 18. maja nego 19. marta za rođendan – smije se centralni vezni Borca, lidera Premijer lige BiH.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.