Na Voroncevičevu žalost, Zenit nije došao do medalje na prvom WINLINE kupu, pošto je u meču za treće mjesto poražen od Parme.
Ipak, to nije spriječilo Andreja da stane ispred srpskih medija i da vrlo zanimljivu izjavu, u kojoj je govorio o velikom broju stvari koje će zanimati našu javnost.
Za početak razgovora Andrej je ispričao i jednu anegdotu, kada se ponudio da dođe u Partizan i da besplatno igra za Željka Obradovića.
– Kada ću da se vratim? Kada me pozovete. Prije nekoliko godina, dok je Željko Obradović bio trener Partizana, nekoliko srpskih trenera me je pitalo da li želim da igram za Željka Obradovića. Rekao sam naravno da bih htio i to besplatno. Ako dobijem šansu, razmisliću o tome (dolasku u Srbiju) – rekao je Andrej Voroncevič.
Trenutno je Dejan Radonjić trener Zenita, što se po svemu sudeći sviđa Voronceviču. Ipak, nije propustio priliku da malo potkači mlađe generacije.
– Oni imaju sličan stil igre (Radonjić i Obradović), ozbiljan trener sa dobrim stručnim štabom. Vjerovatno ne može svako da ga izdrži i da podnese pritisak rada sa njim, ove mlađe generacije su malo slabije i senzitivnije ako im kažete istinu. Moramo da igramo odbranu, to može da nam pomogne na obje strane. Razumijem mlađe generacije, ali moraju da razumiju da to može da nam pomogne i u napadu i u odbrani. Tako se to radi.
U redu, možda smo umorni, ali zbog toga primamo novac, zbog toga smo profesionalci. To je što je, moramo da izvučemo pouke iz ovih poraza, analiziraćemo ih sigurno, stručni štab će to uraditi i pokazati ko smo zapravo i šta moramo da uradimo da bismo bili bolji. Na Fajnal-foru je sve moguće, jedna greška sve mijenja. Mi smo imali plus 20, pa smo izgubili na kraju. Ali, to je košarka – navodi Andrej Voroncevič.
Istakao je i koje srpske riječi zna, a pritom je nasmijao i sve prisutne novinare.
– Da, znam osam. Nosam… Za to svi znaju. Pričam malo, ali razumijem više. Znam i za “Rusi i Srbi, braća zauvijek”.
Nije krio nezadovoljstvo zbog činjenice da ruskih klubova već godinama nema u Evroligi.
– Naravno, Evroliga je najjače takmičenje u Evropi. Možda i na svijetu, ako pričamo o taktičkoj strani košarke. Ali, to je što je, nadam se da će se sve završiti, ali teško je reći jer smo mi samo sportisti. Mi smo spremni, samo nas pozovite – rekao je on.
Neizbježan dio razgovora bio je i Duško Vujošević, sa kim je Andrej kratko sarađivao u Armejcima. Ipak, kako je sam Rus potvrdio, upravo je Vujošević imao veliki uticaj na njegovu karijeru.
On je bio moj trener, ovo je veliki gubitak. Želim da mu kažem hvala, bio mi je kao tata, kada mi je bio trener uvijek me blago udarao po obrazu i govorio „ajmo, sine“. Ovo je veliki gubitak, igrači su ga uvijek voljeli i htjeli su sve najbolje za njega. Jako mi je žao zbog svega.
– On nam je pokazao tu ljubav. U ekipama kao što je CSKA, mladi igrači nemaju toliko vremena i iskustva, ali kada je Dule bio ovdje pomogao nam je i davao samopouzdanje. Meni, Alekseju Švedu, Bobanu Marjanoviću… Govorio nam je da vjeruje u nas, davao nam je vježbe koje su nam dale osjećaj, čitanje igre, dale su nam mnogo lakih poena. Uvijek nam je govorio da držimo glave gore, da prođemo kroz greške. Bio je ovdje kratko, ali nam je mnogo značio, prije svega meni jer je sa mnom proveo mnogo vremena i pokazao mnogo stvari o košarci – navodi on.
Za kraj razgovora, Voroncevič je poručio da su Srbi i Rusi braća i da taj odnos moraju da čuvaju.
– Rusija je uvijek otvorena za Srbiju, hajde da budemo prijatelji, mi smo braća, moramo da se držimo zajedno u ovim ludim vremenima u svijetu. Mi se razumijemo, mi smo braća i prijatelji, hajde da se povežemo i da ostanemo zajedno. Kao orkestar, u redu je ako si samo jedna violina, ali zajedno kao orkestar to je već drugačija muzika. Zato sam rekao hajde da budemo zajedno – navodi Andrej Voroncevič, piše Sportal.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.