
Šahovski besmrtnici (21): Šah interesantniji od seksa
Suviše često ljudi nisu spremni da daju sve od sebe. Oni nemaju žar duha, volju za pobjedom. A ako to jednom postignete, morate da čuvate svoj ugled.
Suviše često ljudi nisu spremni da daju sve od sebe. Oni nemaju žar duha, volju za pobjedom. A ako to jednom postignete, morate da čuvate svoj ugled.
Dosljedan svom stilu, Boris Spaski pokušava da se prilagodi i Tigranu Petrosjanu u meču 1966. godine.
Za vrijeme okupacije teško smo živjeli; majka se mučila da obezbijedi ono najosnovnije za nas troje maločjetne djece, prisjećao se Boris Spaski vremena kada je zbog opsade Lenjingrada evakuisan zajedno sa ostalih pola miliona stanovnika preko zaleđenog Ladoškog jezera.
Nakon učešća na pet uzastopnih državnih šampionata, od kojih na četiri nije doživio poraz, Tigran Petrosjan zarađuje nadimak Davitelj, jer je činio sve da što više umrtvi poziciju.
Tigran Vartanovič Petrosjan ja važio za najjačeg remi igrača tokom 20. stoljeća, a njegov stil, koliko god izgledao mirnodopski, obezbijedio mu je učešće na svim turnirima kandidata za prvaka svijeta između 1953. i 1980. godine!
Put prema Mihailu Botviniku otvoren je pobjedom na međuzonskom turniru, 1958. u Portorožu, na kojem je 15-ogodišnjeg Roberta Fišera „tukao“ sa 4:0.
Istina je da me porede s velikim Laskerom, što je izuzetna čast za mene. Razlika je u tome što su za njega govorili da je bio izgubljen u svakoj drugoj partiji, a za mene da sam izgubljen u svakoj!
Ljubav prema muzici Vasiliju Smislovu usadio je otac, koji je bio inžinjer i dobar bariton.
Vasilij – Vasja Smislov je prvi svjetski šampion koji je međunarodnu karijeru počeo da gradi poslije Drugog svjetskog rata.
Mihail Botvinik je rođen 17. januara 1911. godine u selu Kuokala, u okolini Petrograda.
Na svojoj dači u Podmoskovlju imam četiri lovorova vijenca; peti je već dotrajao jer je prošlo mnogo vremena od 1948, kada sam prvi put postao šampion svijeta.
Pokušavao je peti svjetski prvak, Maks Eve, više puta da vrati titulu.
Kada bi se pravila rejting lista svjetskih prvaka u šahu Maks Eve bi vjerovatno u svim anketama zauzeo posljednje mjesto.
Shvativši da ga sam talenat neće daleko odvesti Aleksandar Aljehin se potpuno posvećuje šahu lagano se uspinjući, stepenicu po stepenicu, do davno zacrtanog cilja – titule najboljeg.
Blistava karijera prvog službenog šampiona SSSR (1920. godina), rekordera u igri na slijepo i jedinog nepobijeđenog prvaka svijeta (Fišer i Karlsen su dobrovoljno odstupili sa trona), ljepša je strana tragične priče o sudbini neshvaćenog patriote.
Kapablankina igra bila je, po riječima Mihaila Botvinika (šestog svjetskog prvaka), „slična interpretaciji genijalnog pijaniste, koji tokom koncerta stvara tzv. muzičku sliku a da pri tome nisu čujni pojedinačni zvuci od svakog udara prstiju po klavijaturi“.
Ja se nadam da će se moj meč s Laskerom ostvariti, što prije to bolje, jer ne mislim igrati sa starcem već s majstorom u naponu snage, napisoa je Hoze Raul Kapablanka neposredno poslije Prvog svjetskog rata.
Laskerova veličina bila je u snazi njegovog talenta, koji je mogao da žanje uspjehe uprkos svim hendikepima.
Svaki običan smrtnik bio bi srećan i prezadovoljan da na takvom turniru kao što je Hestings 1895. osvoji treće mjesto, da podijeli drugo mjesto u Kembridž Springsu 1904, da s Akibom Rubinštajnom zajednički pobijedi u Petrogradu 1909. i da meč za šampiona svijeta s Karlom Šlehterom 1910. završi neriješeno.
Vilhelm Štajnic je rođen, po nekim izvorima, 14. maja 1836. u Pragu.