Kako su strani igrači nosioci igre u Partizanu, nije bilo jednostavno izabrati četvoricu koja će biti dio tima koji će se takmičiti za prvi trofej u sezoni.
Trener Željko Obradović se opredijelio da to budu Karlik i Tajrik Džons, Sterling Braun i Dvejn Vašington.
Što se tiče prve trojice, oni nisu bili iznenađenje, ali se to za Vašingtona ne bi moglo reći, kako zbog toga što je izbor pao baš na njega, tako i zato što su u igri bili Brendon Dejvis i Isak Bonga, ali i zato što je Partizan ostao ranjiv na poziciji četiri.
Niko ne zalazi u vankošarkaške faktore koji su, ako su, uticali na odluku ili na neke posebne taktičke zamisli trenera i niko od nas nije tu da bi bolje od njega znao ali birao, ali svi imamo pravo da komentarišemo, a ovo pitanja sa četvorkom je odmah počeo da bode oči. Vidimo i da je imalo zašto.
Ispostavilo se u finalu da Vašington nije bio pravi izbor, ali niko ranije nije mogao da zna na koju će nogu on ustati taj dan. Nije bilo pitanje taktike to što se nije uklapao, niti toga što nije mogao da parira igračima na drugoj strani, već što je greškama uvalio tim u problem, iz kog nije mogao da se izvuče.
Međutim, ono što se vidjelo da je ostao problem jeste ta pozicija četiri. Ajzea Majk sa trenutnom formom svakako, pretpostavljamo, nije bio opcija, pa je situacija morala drugačije da se rješava.
Od starta turnira postava sa Balšom Koprivicom na toj i Tajrikom Džonsom na pet nije izgledala dobro, za razliku od te kombinacije kada
Postavlja se pitanje da li bi bilo drugačije da je poveo iskusnog američkog centra, koji upravo tim iskustvom čini unutrašnju igru crno-bijelih sigurnijom, ali i raznolikijom, jer je on ofanzivno opasan na više načina. Za razliku od Tajrika i Balše, gradi sebi pozicije, umije da se izvuče na poludistancu i distancu i bolje se snalazi na poziciji koja im je deficitarna.
Osim njega, utisak je da bi i Bongino prisustvo značajno doprinijelo. I dok je ofanzivno nekada upitan, defanziva je njegovo oružje kojim nikada ne razočara, ali i dosta pomaže na skoku, što je crno-bijelima bilo neophodno.
U derbiju je bilo jasno da bi tu mogao da izbije problem. Da je tako, videli smo pošto se Filip Petrušev šetao kroz njihov reket kako je želeo. U prvom poluvremenu je bio jedini igrač koji je igrao za Zvezdu, rezultat je zavisio od njega, a na drugoj strani na to nije imao ko da odgovori. Međutim, možda je i taktička zamisao bila takva, da se bitka gdje su slabiji pusti, a da se druge u kojima imaju veće šanse vode.
Aleksej Pokuševski, takođe, kao prinudno rješenje tu nije bio najbolja opcija, iako je ofanzivno imao u prvom poluvremenu dobre momente.
Sa nekim od pomenute dvojice bi to moglo da bude možda drugačije. Svakako, ne bi Dejvis parirao defanzivno, ali bi na drugoj strani donio dosta.
U svakom slučaju, ova priča je završena kako je završena, a od naknadne pameti nema ništa. Tim će se odmoriti do kraja mjeseca, a onda će opet kompletan, onako kako je zamišljen i napravljen, nastaviti dalje borbe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu