Imao je Parizan do utakmice sa Bajernom situaciju u kojoj je bio kovač svoje sreće, ali je poslije tog poraza počeo da zavisi od drugih. Sa dvije pobjede u dva posljednja kola mogao je da ostane u igri, ali i to nije bilo garant, jer bi zavisio od drugih timova ii čekao da mu se njihovi rezultati poklope.
Međutim, momci u crno-bijelim dresovima su odlučili da tu agoniju prekrate i da u Kaunasu polože oružje.
Da li je moralo tako? Izgleda da jeste. Prema onome kako je tim izgledao, izgleda da je moralo.
Nisu crno-bijeli posljednjih mjesec dana bili na nivou, na nivou potencijala koji ovaj tim ima, a posebno ne na nivou ekipe koja hoće u plej-in. I to je činjenica. Šta im se desilo i kako su od tima sa najboljom formom došli do toga, ostaje da se vidi.
Nisu na tom nivou bili ni tokom ovih 40 minuta u Kaunasu, gdje su samo u drugoj ieonici bili bolji rival. Sa 10 minuta u kojima pokazuješ dovoljnu želju i ne zaslužuješ da pobjediš. Ako je onaj se onaj sa druge strane već oprostio od svega, a bori se više od tebe, ne zaslužuješ, stvarno.
Šta nije valjalo, opet ostaje da se vidi, ali i bez neke dublje analize možemo da kažemo da nisu valjale želja i borba, da nije valjao napad, da se sa šestoricom poentera nije moglo, da je Karlik Džouns opet nosio sam veći dio tereta…
Kada Alen Smailagić izgubi pet lopti u četvrtoj četvrtini, a petorica igrača koji su na terenu u dresu beogradskog tima to ne umiju da kazne, da dođu do brzih i lakih poena, da tu prelome meč, onda pričamo o nivou koji definitivno nije dovoljan ni za pobjedu, ni za plej-in. Protivnik ti se nudi, opet, a ti ne umiješ da mu zadaš posljednji udarac. I to nije prvi put, takve smo mečeve gledali više puta ove sezone.
I sve što smo vidjeli u ovom, ili u meču protiv Bajena, sve su to stvari koje smo već gledali ove sezone, ništa novo. Greške ovog tima su se uporno ponavljale. Možda je to posljedica toga što je ekipa potpuno nova, možda je to ceh koji se plaća zbog remonta, iako je tim na višem nivou nego što se očekivalo da će biti kada je cijeli zamjenjen ili da ne pričamo nakon uvodnih mečeva.
Imamo tu još jednu konstantu, koju smo i u ovom meču gledali dugih 15 minuta. Lošeg Ifea Lundberga, igrača za krizne momente, koji je drugima bio najbolji kada je najteže, i ovoga puta nismo vidjeli kako daje koš. Za 15 minuta, u jednoj od dvije potencijalno odlučujuće utakmice, on nije upisao poen, a igrao je, šansu je opet dobio, iako je odavno upitno da li je i koliko zaslužuje…
Za razliku od njega, Dvejn Vašington je opet ostao bez prilike, i u Kanunasu je otpisan. Ne znamo šta je razlog, ali Amerikancu se, očigledno, ne gleda kroz prste, šta god bilo to zbog čega treba da mu se gleda, pa ostaje bez šanse, za razliku od Danca, kome se sve prašta.
I nije Ife jedini meč završio sa nula poena, to su učinili Ajeza Majk i Balša Koprivica. Koprivica, drugi centar u ovoj utakmici, igrao je nešto više od osam minuta… Tajrik Džouns nije bio u 12 za ovaj duel, pa je teret reketa pao na Brendona Dejvisa i Koprivicu, odnosno, u ovom slučaju, samo na Dejvisa, igrača sa najvećim amplitudama ove sezone.
Nije se tako mnogo moglo, ako ćemo pošteno.
Na kraju, crno-bijeli mogu da se pogledaju u oči i da priznaju da nisu zaslužili. Da su čekali i zavisili od drugih, da situacija sa njima to pokaže, možda bi bilo dileme, ovako nema, Možda je tako najbolje, jer ovo je bilo dovoljno samo za kraj, prenosi Sportal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu