Mjesecima su trajali kontakti i ubjeđivanja da Aleksandar Dragović ispuni životnu želju da obuče Zvezdin dres, da bi čelnici kluba uspjeli da ga “slome” i naprave jedan od najzvučnijih poslova u novijoj istoriji. Četiri godine kasnije identičnu stvar nadređeni sa Marakane uradili su još jednom štoperom iz Bundeslige Milošem Veljkovićem.
Iskoristili su to što je srpskom reprezentativcu rođenom u Bazelu isticao ugovor sa Verderom iz Bremena na kraju sezone i četiri mjeseca ranije uspjeli da ga kaparišu. Takav potez bio je više nego neophodan jer je odbrana Vladana Milojevića od ove zime ostala na leđima mladih defanzivaca Andreja Đurića i Veljka Milosavljevića.
Otišli su kapiten Uroš Spajić i još jedan oslonac Naser Điga, pa je već tada bilo jasno da će se Zvezda baciti u potragu za bar dvojicom centralnih defanzivaca. Kako je Veljković dogovoren u ugovoru na tri godine, Crvena zvezda je riješila dio gorućeg pitanja.
Preostalo je da mu nađe partnera u srcu odbrane jer je teško očekivati da će Milosavljević, koliko god bio talentovan i igrač nesporno velikog potencijala, biti starter u više nego teškim kvalifikacijama u kojima će biti potrebno preći tri prepreke za plasman u elitu. Za tako nešto su potrebni iskusni fudbaler, a Veljković je baš taj.
Veljković donosi Zvezdi iskustvo i novo oružje
Izlišno je pričati o kvalitetu i iskustvu 29-godišnjeg fudbalera koji ima devet sezona u njemačkoj Bundesligi, a još jednu u Cvajti. Upravo će to biti glavna karta momku iako u svojoj biografiji ima još titulu prvaka svijeta u omladinskoj kategoriji sa Srbijom, čak još nekoliko mečeva u Premijer ligi (Totenhem) i Čempionšipu (Midlzbro, Čarlton) kao tinejdžer.
Istina je da je samo jednom igrao evropsku utakmicu u dresu Spursa (, ali isto tako je glupo pričati da je to minus u trenutku kada je bar polovina bundesligaša jača od velike većine timova iz kvalifkacija za Ligu šampiona. U tom smislu, Veljković će donijeti Zvezdi mirnoću i iskustvo da kada “gori” neće upasti u situaciju u kojoj nije bio.
Takođe, ništa manje bitna stavka je da ima 35 nastupa u dresu Srbije, odnosno dva učešća na Mundijalima, igrajući protiv Brazila (dva puta), Švajcarske i Kameruna. Standardan je u postavi Orlova otkad je selektor Dragan Stojković Piksi, što samo po sebi daje na samopouzdanju.
Ono što ga krasi je to što voli da igra i iznosi loptu iz posljednje linije, odlikuje ga tačan pas kojim razbija linije, što je u modernom fudbalu više nego neophodno. To će dati posebnu notu u Milojevićevoj igri, pa bi dio organizacije igre mogao da ponese Veljković, pored činjenice da je taktički školovan igrač i više nego dobar u skoku.
Sada je na Zvezdi da mu pronađe “parnjaka” u odbrani, nekog ko bi mogao da bude kompaktabilan s Veljkovićem, možda fizički jači ili, žargonski rečeno, zver. Nešto što je do zimus bio Điga…
Mali znak upitnika iznad njega stoji u vezi sa povredama. U posljednjih šest godina pretrpio je čak 27 povreda. Neki igrač bi se u tom slučaju ugasio, ali ne i momak germanskog mentaliteta srpske krvi. Veljković se uvijek vraćao i uspijevao da se izbori za startu postavu u Verderu, s kojim je prošle nedjelje uspio da napravi iznenađenje pobjedom nad Bajerom u Leverkuzenu i to uz sačuvanu mrežu (0:2).
Gledajući samo ovu sezonu imao je tri povrede, od kojih su dvije sitne (leđa, mišić), ali jednu nesreću da povredi stopalo i bude van terena mjesec i po dana. Iako je imao priličan broj povreda u karijeri, uglavnom su to bile one sa kraćim odsustvom od po desetak dana, ali su se gomilale. Zbog njih je često znao da propusti okupljanje u reprezentaciji, što znači da bi mu brojka od 35 mečeva bila znatno veća.
Ruku na srce, u njegovom bolničkom kartonu su nesrećne i mehaničke povrede (korona, polomljen nos), pored onih klasičnih problema sa leđima, prepoznama, koljenom, mišićem…
Nema sumnje da će u Zvezdi obratiti pažnju na takve stvari, jasno je da neće morati uvijek da igra srijeda-subota, neće se sigurno trošiti u Superligi kao u Bundesligi, da ne pričamo o velikoj razlici u srpskom takmičenju.
Još nešto što nije zanemarljivo u njegovom slučaju je to što dugo već igra u formaciji sa trojicom štopera u odbrani, dok Milojević forsira klasičnu “četvorku”. Veljković je navikao u Verderu i reprezentaciji Srbije na postavku centralnog defanzivca, pa mu je potrebno vrijeme da se adaptira na Zvezdin sistem, isto kao na nove saigrače.
Sve to nije nešto što je u fudbalu ne može brzo da se prebrodi, posebno ako se radi o iskusnom igraču, ali će biti potrebno vrijeme koje je u Zvezdi možda najskuplje.
Jer, ljeto je kada se lomi sezona, a Zvezda je riješila jedan dio posla. I to veći, posebno jer je uspjela da ulovi kapitalca sa srpskim pasošem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu