I kada niko nije vjerovao, ili kad su to činili malobrojni, u ovaj tim Partizana, on je vjerovao u sebe, a takvih je momenata od početka sezone bilo…
I ne moramo da idemo predaleko da bismo se prisjetili momenata sumnje. Poslije poraza u derbiju ih je čekalo duplo kolo sa dva gostovanja, u dvije države, sa dvije ekipe koje su ih pobjeđivale u prvim okršajima, na njihovom terenu, od kojih je jedna među pet najboljih timova i ima najboljeg poentera u istoriji Evrolige…
Prednost gostujućeg terena
Nisu sve lađe tada potonule, ali sigurno da niko nije bio previše optimističan. U pobjedu protiv Virtusa se, vjerovatno, vjerovalo, ali protiv Monaka je ona bila na dužem štapu, ne nemoguća, ali znatno zahtjevnija. Međutim, sada tu pričamo o dva brejka.
To je druga ovakva situacija za kratko vrijeme. Partizan je prije manje od mjesec dana imao dva gostovanja u duplom kolu, opet u dvije države, i to su, takođe, bila dva brejka.
Tim pobjedama protiv Asvela i Milana, kada se opet vjerovalo da se do jedne može, ali se zbog druge razbijala glava, ponovo je otpočeo jedan uzlet ove ekipe, ko zna koji po redu ove sezone, i ponovo je oživjela nada.
Crno-bijeli se sa tom nadom igraju, malo je pojačavaju, pa je priguše… Izgube na svom terenu, izgube protiv lakšeg protivnika, pa se onda vade na teži način, u gostima, protiv boljih i to im za sada polazi za rukom.
Taj pritisak pod kojim žive njima izgleda odgovara i sa njim su stigli do osmog mjesta na tabeli, do plej-of zone. To je ovjereno pobjedom protiv Monaka.
Do nje su crno-bijeli došli dominantno, samouvjereno, pametno, igrajući svih 40 minuta.
Njihove odluke su bile pametnije, potezi smisleniji ,rešenja racionalnija, a bolje im je išlo i u onom fizičkom, ne strateškom delu, u onom kad za loptu treba da skočiš, da je sačuvaš ili ubaciš kroz obruč.
Samo ne Džejms
Prva misija je ovdje bila stati na put Majku Džejmsu i oni su stali. Amerikanac je meč završio sa 13 poena i šest asistencija. Taj zadatak nije bio lak, ali su imali plan.
Džejmsa su udvajali, pa su drugima u njegovom timu stvarane otvorene prilike. Oni su birali koga će da ostavljaju samog, provocirali su šuteve, a druge pozicije su pokrivali dobro. Kada su vidjeli da ovo nije najsjajnije šutersko veče rivala, a da on nema na šta drugo da igra osim na to, nakon što su mu drugi putevi ka košu zatvoreni, rizikovali su, a rizik im se isplatio. Nik Kalates je bio bez pogotka sa distance, a onda je pred kraj došao do dvije trojke. Ljuljao se tada rezultat, ali crno-bijeli nisu odustali od prvobitne zamisli. I dobro je da nisu. Nisu dozvolili da se nervoza uvuče u njihove redove nego su ostali dosljedni ideji i nastavili su po dogovoru.
Do ovoga je trebalo doći
Trener je na kraju ocijenio – pametne odluke i dobar napad.
A i do pametnih odluka i do dobrih napada je trebalo da se dođe. Dosta je Partizan griješio, brljao i zato je gubio, a ne zato što je bio lošiji, ali to je bio proces koji mora da prođe kada se krene od nule, a baš to je bila njihova polazna tačka. Iznenade nekad brzinom kojom su proces prošli, pa se onda onda opet malo vrate na staro, kao na početak tog puta, ali guraju i dalje.
Tako su stigli do situacije gdje svako ima mjesto, svako doprinosi. svako pomaže, pa su Vašington i Pokuševski bili starteri, pa su Tajrik, Braun i Dejvis bili glavni pokretači, pa su Bonga i Lundberg bili oni koji su protiv Monaka odigrali prelomne momente…
Proces u toku
Mnogo je rađeno na tome da se ovakve utakmice, protiv ovakvih protivnika, rješavaju na način na koji je riješena ova.
Iz igre se naslućuje – ovo nije krajnji domet, to može da izgleda bolje, ali to je sve dio procesa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu