Sada je prvi put poslije dugo vremena poslala poruku svijetu sa Instagrama uz riječi koje tjeraju na suze.
Nađa Higl je plivačica koja je obilježila jednu eru sprskog sporta. Najveći uspjeh se dogodio 2009. godine kada je u Rimu osvojila zlatnu medalju u disciplini 200 metara prsno, a potom je samo nestala. Iako poslije toga nismo vidjeli sportske uspjehe, jedan od razloga je bio i taj što boluje od ulceroznog kolitisa, bolesti debelog crijeva, koja je hronična i neizlječiva.
Sada se oglasila na Instagramu uz poruku koja će mnoge navesti na razmišljanje.
– Niko me nije pitao kako sam bila kad je najviše boljelo. Kad sam padala sa postolja u tišini. Kad sam se vraćala kući sa medaljom – ali prazna. Godinama sam vjerovala da je snaga ono što pokazuješ drugima. Danas znam – snaga je ono što sa sobom radiš kad niko ne gleda.
Bila sam svjetski prvak. I nosila sam težinu tog naslova. I svojih očekivanja. I tuđih. I poraza koji se nisu vidjeli spolja. Ali tu je negdje krenuo moj pravi put – kroz psihoterapiju, kroz mentalni trening, kroz suočavanje sa sobom. Kroz promenu. Danas ne nosim medalje – ali nosim mir. I prenosim ga dalje. Sportistima koji žele da budu jaki i kad izgube. Fokusirani i kad izgore. Prisutni i kad je teško.
Ako si jedan od njih – znaš da nisi sam. Tu sam – napisala je Higl, prenosi Sportal.
“Bila sam uplašena”
– Kada sam prvi put čula od čega bolujem i čitajući različita iskustva ljudi koji boluju od te bolesti, bila sam jako preplašena. Samo ime bolesti me je prestravilo jer do tada ni čula nisam za nju. Mislila sam da nikada više neću moći normalno da jedem niti da normalno funkcionišem, međutim kako je vrijeme odmicalo prihvatila sam svoju bolest i tešila da joj prkosim. Od početka sam bolest veoma ozbiljno shvatala, a i dalje je tako. Ne želim da na bilo koji način ugrozim svoje stanje jer sam potrebna deci još dugo u svom životu – navela je ranije Nađa za Story.
Dodala je da joj je muž bio najveća podrška u teškim trenucima.
– Najčešće mi se dešavalo da se deprimiram kada hranim dijete i usred hranjenja moram da trčim do toaleta. Osjećala sam se kao najgora majka na svijetu. Tada su mi roditelji i muž (Milan Boharević) bili najveća podrška i nisu dozvoljavali da klonem – istakla je ona.
Dodala je za kraj i da je umorna od stalne borbe sa nevidiljivim neprijateljem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu