Sudbina je tako htjela da će večeras od 20.45 časova u Rimu igrati dva kluba u kojima je Siniša ostavio najveći trag, Lacio i Inter, a Miroslav je govorio baš o rimskom klubu.
– Tata je bio čudo od čovjeka, bio je impresivan, veoma dobar i to ne samo kao roditelj. Mama je nevjerovatna, uvijek nas je podržavala i pomagala. Nikad nije bilo pogodnije za sjećanje na borca kao što je bio tata. Otići sa 53 godine zbog bolesti za koju si mislio da si je pobijedio, bio je udarac za sve nas. Ali Lacio je za nas nešto drugo, odrasli smo u Rimu, blizu ovog tima – rekao je Miroslav i dodao:
“Kasnije je Bolonja ušla u naš život i ono što su grad i klub učinili za mog tatu nešto je što nas veže zauvijek. To je snažna emocija, ja želim da budem trener i počinjem tamo gdje je tata stao. To je razlog beskrajnog ponosa, ne mogu da omanem, želim da na nebu on bude ponosan na mene. Uvijek mi je govorio: radi ono što voliš, ali uči. Pratim te savjete. Shvatio sam da volim fudbal od malena, dok sam igrao, a potom je strast narasla živeći pored mog oca – naveo je on.
Istakao je Miroslav da sam traži mjesto u fudbalskom svijetu.
– Često sam prisustvovao tatinim pripremama, pokušavao sam da razumijem kako se odnosio prema igračima. Gledao sam treninge i učestvovao u grupnom životu. Sa Bolonjom sam to mogao samo jednu sezonu jer se onda razbolio. Neko može misliti da prezime pomaže, ali ja gledam naprijed i tražim svoje mjesto u fudbalskom svijetu. Čovjek je velike hrabrosti, lojalnosti i poštovanja: vrijednosti koje nam je prenio i koje će nas pratiti cijelog života. Sada ne razmišljam o taktici, iako mi se sviđa kako tim igra. Momcima iz Bolonje želim pružiti samo veliki mir, kada vidim tatinu sliku u sali za sastanke, napunim se ljubavlju i ponosom – kazao je Mihajlovićev nasljednik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu