Dobrim nastupima u kvalifikacijama do zadnje minute bila je u prilica da ode direktno na Svjetsko prvenstvo dogodine, koje će se održati u Kanadi, SAD i Meksiku.
Međutim, šansa još postoji. Put je težak, i moguć. Prvo treba dobiti Vels, a onda pobjednika između dvoboja Italije i Sjeverne Irske.
Odluka o prvom mjestu u kvalifikacionoj grupi pala je u posljednjem kolu, u direktnom dvoboju protiv Austrije u Beču. BiH je povela, ali je Austrija golom u 77. minutu izjednačila na 1:1, što im je bilo dovoljno za prvo mjesto i plasman na svjetsku smotru.
Nada i borbenost
Uprkos propuštenoj prilici za direktan plasman, generalni utisak je da je reprezentacija Bosne i Hercegovine, pod vođstvom selektora, pokazala novu nadu i borbenost, što je dovelo do “istorijskog preokreta” u smislu plasmana u dodatne kvalifikacije.
Mnogi su uvjereni da će Vels u baražu za SP protiv Bosne i Hercegovine pasti, ali kako potom protiv Italije, koja je apsolutni favorit. Ipak, Italija ne igra dobro, vodi je bivši trener Hajduka Đenaro Gatuzo. I ne, nije Italija pod njime ništa bolja. I dalje glavinja, muči se. Uostalom, i te kako strahuje od dodatnih kvalifikacija.
Selektro Bosne i Hercegovine, Sergej Barbarez, dokazao je svoju stručnost vodeći reprezentaciju koja je ne tako davna bila nekonkurentna u evropskom fudbalu. Da bi sada bila “dark horse” dodatnih kvalifikacija.
Tip koji ne savija kičmu
– Mislim da je ovo žrijeb s kojim možemo živjeti. Vels je kvalitetna i ozbiljna ekipa, pogotovo na svom terenu, ali i mi imamo svoje adute i vjeru u ono što radimo. To će biti zahtjevna utakmica, ali sam potpuno uvjeren da ćemo se dobro pripremiti i pružiti maksimum. Jedina moja želja bila je da eventualno finale igramo kod kuće, što će biti veliki motiv za sve nas. Prvo moramo odraditi veliki posao u Kardifu, a ako to uspijemo, na našem stadionu ćemo tražiti kartu za Svjetsko prvenstvo – kaže selektor.
Inače, Sergej Barbarez je tip koji ne savija kičmu. Kao igrač je bio kapiten bosanskohercegovačke reprezentacije, ali ju je iz nepoznatih razloga napustio. Vjeruje se da je bio razočaran stanjem u Savezu. Osim popularnosti u svojoj domovini, bio je vrlo poznat i u fudbalskoj Evropi, posebno u Njemačkoj. Bio je član mnogih njemačkih klubova; Hanse, Borusije Dortmund, HSV, Uniona i Hanovera.
Džeko nekima poput oca
Po čemu je posebna ova reprezentacija? Po zanosu koji joj je kao temelj postavio trener Barbarez. Na lijep način je svojim igračima uspio vratiti povjerenje u same sebe. Niz loših rezultata prije dolaska Barbareza većinu igrača Bosne i Hercegovine je baš deprimirala.
– Zatekao sam ekipu koja nije osjećala da može napraviti neki kontinuirani uspjeh. Jeste, bilo je lijepih pobjeda, ali fudbal je dugotrajna bitka, kao i cijele ove kvalifikacije – rekao je Barbarez.
U jednoj stvari je Bosna i Hercegovina slična Hrvatskoj. Kapiten joj je, kao i Vatrenima, 40-godišnjak, Edin Džeko. U ekipi ima igrača kojem Džeko baš može biti i otac!
Oni dolaze
Iako su u kvalifikacijama za svjetsku smotru uglavnom nastupali iskusniji igrači, nekoliko mladih fudbalera Bosne i Hercegovine skrenulo je pažnju na sebe. Jedan od motora, uz Džeku, jeste Haris Tabaković. Napadač (31) se etablirao kao ključni igrač u reprezentaciji svojim golovima u kvalifikacijama protiv Rumunije i Austrije.
Tokom kvalifikacija Sergej Barbarez je koristio 35 igrača, što pokazuje da je radio na stvaranju šire baze i davanju prilike novim igračima, što je naišlo na odobravanje javnosti koja želi podmlađivanje reprezentacije.
Ukratko, Sergej Barbarez je u bosanskohercegovačkoj javnosti percipiran kao selektor koji je stabilizovao reprezentaciju, vratio joj identitet i borbeni duh, te joj dao realnu šansu da se kroz baraž domogne Svjetskog prvenstva.
– Nismo završili. Samo smo se uspravili za najvažniji korak koji slijedi. Moraće brzo doći, a mi ćemo u dodatne kvalifikacije ući još jači, još gladniji i još ujedinjeniji. Ovo nije kraj; naprotiv, ovo je početak onoga što vjerujemo da možemo postići – istakao je on.
Barbarez je uspio vratiti pozitivnu atmosferu i “hemiju” unutar ekipe, kao i povjerenje navijača. Stvorena je simbioza između igrača i publike, što je bilo vidljivo po velikoj podršci, posebno na gostovanju u Beču.
Ipak, nije da se u Sarajevu ne osjeća i malo razočarenje zbog propuštene šanse. Iako je opšti dojam pozitivan, postoji i mjera depresije zbog propuštene prilike za direktan plasman, pogotovo jer je tim bio vrlo blizu.
Remi s Austrijom u odlučujućoj utakmici ostavio je gorak okus, ali se to više pripisuje nesreći nego neuspjehu selektora i njegovih fudbalera, piše dnevno.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.