„Moje srce oduvijek kuca za Zvezdu“ Belodedić, dvostruki osvajač Kupa evropskih šampiona, s uzbuđenjem čeka večerašnju utakmicu

Za Miodraga Belodedića, dvostrukog osvajača Kupa evropskih šampiona, koji je do prestola stigao sa dva različita kluba, život uopšte nije bio lak. Štaviše, u početku je bio veoma trnovit, ali su mu na kraju plodovi bili baš slatki.

Poslije punih pet godina Belodedić stiže u voljeni grad, u zemlju koja mu je dala novu šansu za život. Majstor lopte dolazi na stadion, gdje je doživio najveća sportska uzbuđenja. Za njega je večerašnji susret između FCSB (nekadašnja Steaua) i Crvene zvezde posebna inspiracija.

Belodedić ne krije da sadašnji Zvezdin protivnik nema baš neke velike dodirne tačke s „onom Steauom”, da su se vremena promijenila, a i ljudi.

Mnogi ovde u Srbiji porede današnjeg Zvezdinog protivnika s rumunskim i evropskim velikanom iz Bukurešta?

– FCSB je privatni klub, kao i većina današnjih klubova u Rumuniji. Klub ima vlasnika, riječ je o Đorđu Bekaliju. Nema svoj stadion, ima gomilu stranaca. A ona nekadašnja Steaua, vojni klub i ponos nekadašnje Rumunije, takmiči se u Drugoj ligi. Inače, sadašnji vlasnik FCSB-a je Cincarin iz Makedonije, – otkriva za Politiku Belodedić.

Vi ste jedini fudbaler iz ovog dijela Evrope kome je uspjelo da sa dva različita kluba postane šampion Evrope?

– To je, kažu, dar od Boga. Imao sam tu sreću da sa Steauom postanem prvak Evrope 1986. i to protiv velike Barselone, koju smo savladali u Sevilji u velikom finalu poslije boljeg izvođenja  jedanaesteraca. U Bukurešt sam došao 1982. s nekih petnaest godina. Vrlo brzo sam zaigrao za prvi tim Steaue. Ali, nekako moje srce je oduvijek kucalo za Crvenu zvezdu. Kao Srbin iz Rumunije nikada nisam krio emocije, koje sam gajio prema najvećem klubu sa Balkana.

Dvije godine nakon osvojene titule u Sevilji, u vrijeme diktatorskog režima Nikolaea Čaušeskua, odlučili ste se da pobjegnete u Srbiju?

– Bilo je to u decembru 1988, kada sam uspio da pređem granicu i dokopam se Srbije. Nisam imao gdje, odmah sam došao u Beograd i pravo na stadion Crvene zvezde. Zakucao sam na vrata Dragana Džajića, tadašnjeg direktora, rekao sam mu odmah da da neću da se vraćam u Rumuniju. Bilo je to vrlo izazovno i teško vrijeme. Morao sam da biram. U prvi mah Džaja me je gledao zbunjeno. A onda kada je vidio i čuo moj fudbalski put  odlučio je da ostanem u klubu i dobijem šansu.

Kako su tekli ti prvi dani u novoj fudbalskoj sredini?

– Sve je bilo novo. Od samog okruženja do novog tima, saigrača. Čitav ambijent je bio nešto novo u mom sportskom životu. Odmah po dolasku u novi klub Uefa me je kaznila, zabranom igranja od osam mjeseci. U međuvremenu sam igrao za Zvezdinu „jagnjeću brigadu”. Igrao sam za rezervni tim. Sve poslije toga je istorija.

Koja titula prvaka Evrope Vam je draža?

– Obje na svoj način. Sa Steauom je osvojena u ono vrijeme kada klubovi sa Istoka ne samo da nisu mogli ni da pomisle da mogu da iznenade bilo koji drugi klub, a kamoli da osvoje titulu. U Bukurešt sam došao veoma mlad i to iz jednog malog sela. Za njih sam oduvijek bio Srbin, a kada sam prešao u Crvenu zvezdu za mnoge sam bio Rumun. Nikada nisam krio da sam navijao za Zvezdu. Ta titula u Bariju, koja je takođe izvojevana poslije jedanaesteraca, bila je nešto veličanstveno. Kao i trijumf u Tokiju, dok sam sa Steauom osvojio i Superkup Evrope. Vrijeme prolazi, ali sjećanja na osvojene trofeje ostaju za sva vremena.

Da li dolazite danas na utakmicu?

– Da, stižem u Beograd poslije punih pet godina na moju veliku radost. Uželio sam se i Beograda i mog nekadašnjeg kluba. Baš se radujem što ću gledati klubove koji su ostavili veliki trag u evropskom fudbalu. Doduše, FCSB nije što i nekadašnja Steaua ali vremena se mijenjaju.

Miodrag Belodedić je, kažu mnogi, bio jedan od najboljih centralnih bekova (štopera) u istoriji fudbala. Igrao je elegantno, prefinjeno uvijek glavom. Golmani su u njegovom okruženju bili vrlo sigurni. Znao je lako da pročita protivničke igrače. Imao je istančan osjećaj da lako iznese loptu iz svog kaznenog prostora, da je doturi saigraču. Danas radi u rumunskom fudbalskom savezu. Rijetko odlazi na fudbalske utakmice, pa se sa tog stanovišta večerašnje pojavljivanje na Marakani može protumačiti kao posebna privilegija za sve Zvezdine navijače.