Legenda Mančester sitija, Nijemac Bert Trautman, bio je član Hitlerovih odreda smrti, zarobljen je i prebačen u Englesku, gdje je sasvim slučajno posto fudbalski golman…
O nevjerovatnoj životnoj priči legendarnog Trautmana snimljen je film “Golman”, a ova istinita priča o čuvaru mreže sigurno će namamiti mnoge da pogledaju film.
Bert je rođen u Bremenu između dva rata, 1923. godine. U mladosti se isticao u raznim sportovima među kojima su atletika i fudbal. Pristupio je organizaciji “Jungfolk” (nešto kao mladi izviđači), iz koje se u nacističkoj Njemačkoj vršio odabir za služenje u vojsci.
Početkom Drugog svjetskog rata pristupio je Luftvafeu (njemačko ratno vazduhoplovstvo), prvo je bio operater, a zatim padobranac. Ubrzo je prebačen na Istočni front, gdje se veoma istakao i dobio nekoliko odlikovanja, među kojima je i “Gvozdeni krst”.
Poslije sloma svoje jedinice i sreće da po ko zna koji put ne pogine u toku rata, odlučio se na povratak kući u Bremen. Tada se njegova sudbina poigrala, već je tokom rata bio hvatan od strane Rusa i pripadnika francuskog pokreta otpora, oba puta uspijevao je da umakne. Ovoga puta bježeći od američkih progonitelja, preskočio je neku ogradu i bukvalno se našao na zemlji pred Britanskim vojnikom. Proveo je četiri godine u logoru za ratne zarobljenike u Engleskoj. Kako je dio zatvoreničkog života bilo i bavljenje sportom, Trautman je provodio vrijeme igrajući fudbal, ali na gol je stao tek kada se povrijedio i nije mogao da igra u polju. Od tada, njegovo mjesto je uvijek bilo između stativa, piše Kurir.
Kada je pušten na slobodu 1948. godine, odbio je da bude vraćen u Njemačku, jer je Englesku već tretirao kao svoj dom. Počeo je da radi na farmi, a iz hobija je branio za nižerazredni klub Sent Helens Taun i o njegovim bravurama na golu se pričalo sve više i više.
Na startu naredne sezone dobio je poziv Mančester sitija, a lako su ratne rane još bile svježe, njegov dolazak u Siti izazvao je masovne proteste. Čak 20.000 ljudi izašlo je na ulice jer je u redove Građana došao bivši njemački vojnik.
Međutim, svojim sjajnim partijama utišao je i najglasnije kritičare, a ikona kluba je postao nakon nastupa u finalu FA kupa 1956. godine. Te godine po izboru novinara proglašen je za najboljeg igrača lige, prvi golman kome je to ikada uspjelo. U finalu Kupa, Siti je igrao sa Birmingemom, njegov tim je vodio (3:1), a protivnik je žestoko napadao. Prilikom jedne intervencije u 75. minutu, junak ove priče sudario se sa protivničkim napadačem, spasio je gol, ali i zadobio povredu vrata. Pošto izmjene tada nisu bile dozvoljene, morao je da povrijeđen stoji na golu do kraja.
Uprkos bolu, uspio je da još nekoliko puta spasi svoju mrežu i osvoji svoj jedini trofej u karijeri. I nekoliko dana poslije slavlja bol nije jenjavao zbog čega se obratio ljekaru, a rentgenski snimak donio je frapantnu novost. Protiv Birmingema je branio sa slomljenim vratom, a milimetri su ga dijelili od smrtonosnih povreda.
Po okončanju igračke karijere, Nijemac je ušao u trenerske vode, nije ostavio mnogo tragova u klubovima, a radio je i kao selektor, Burme, Tanzanije, Liberije i Pakistana.
Preminuo je 2013. godine sa 89. godini, u mjestu La Ljosa blizu Valensije u Španiji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.