Emotivan i osjećajan, kakav je uvijek Boško Đurovski je tokom govora posvećenom preranom preminulo Deksi jednostavno izgubio svijest. Brzom intervencijom ljudi iz Crvene zvezde došao je k sebi, a onda je odmah transportovan u bolnicu.
Nedugo zatim, Boško Đurovski (63) na insistiranje Milovana Bojića, direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti “Dedinje”, operisan je na istoj klinici, piše Kurir.
– Super se osjećam. Dobro je sada. Bogu hvala. Sjećam se svega, što se desilo prošle subote. Pao mi je pritisak. Sve mi se valjda nakupilo, malo su me stigle i emocije, jer je Dejan Milovanović bio moje dijete, moj kapiten. Bilo je i vruće. I eto, desilo se to, što se desilo. Dobro sam. Snimak je jeziv, gledao sam… Po nekoliko puta – rekao je za Kurir Boško Đurovski i nastavio:
– Sve je to za ljude. Važno je da sam sada dobro. Idem danas na utakmicu protiv kragujevačkog Radničkog. Mogao sam i na Seltik, nego bila je velika gužva…
Dobro se sjeća Đurovski svega što mu se desilo.
– Samo na par sekundi izgubio sam svijest. Brzo sam došao k sebi. Prvi mi je pritrčao Terza (Zvezdan Terzić op.a.), polio me vodom… Odmah sam se povratio. Znao sam da nije ništa strašno, dešavaju se ti emotivni stresovi… Ali, doktor Milovan Bojić je insistirao da odem na snimanje glave i svega ostalog. Imao sam ogrebotinu na glavi, jer sam udario o sto, ali sve je u redu. Pregledi su pokazali da je sa mnom sve kako treba, da su glava i srce u redu. Čeka me i vađenje konaca u nedelju prepodne, ili u ponedeljak…
Boško Đurovski operisan je iz predostrožnosti.
– Odvezli su me na institut na Dedinje. Kada su urađenje kontrole ustanovili su da mi je desna karotida zakrčena 60 odsto. Dijagnoza je bila da je bolje da se to operiše, nego da se desi nešto… Operisao me je doktor Nenad Ilijevski najbolji stručnjak za kariotide. Veliko hvala njemu i Milovanu Bojiću, kao i celokupnom osoblju kardiovaskularnog odjeljenja. Stvarno su me pazili i čuvali. Hvala im!
Nema bilo kakvih posljedica po njegovo zdravlje, tvrdi Boško.
– Krećem se bez problema. Bio sam u sekciji veterana ovih dana. Počeo sam da radim. Sve je normalno.
Nije mogao Boško, a da ne progovori o Dejanu Milovanoviću.
– Deksa je previše igrao fudbal, čini mi se. Previše je volio fudbal. Otišao je u vječnost. Svaki dan je bio u patikama, onako ležerno obučen, uvijek spreman da ide na termin. I dalje sam potresen njegovom smrću. Bio je moj kapiten, kada smo zajedno sa Crvenom zvezdom uzeli prvu srpsku duplu krunu. Lider, pravi vođa i primer kakav čovjek treba da bude. Mnogo mi je žao, što je otišao tako prerano… Pomagao je svima, igrao humanitarne utakmice… Njegovim odlaskom ostaće jedna praznina, koja se teško može popuniti.
Crvena zvezda je počela Ligu Evrope remijem protiv Seltika, a sljedećeg četvrtka je čeka teško gostovanje Portu.
– Izjednačena je bila utakmica protiv Seltika. Na momente Zvezda je bila bolja, mada su oni imali tih nevjerovatnih 15 minuta u drugom poluvremenu. Naš golman Mateus je bio na nivou, zato je i doveden. Rezultat je 1:1, niko nije izgubio… Voljeli bismo da smo dobili, ali treba na remi gledati sa pozitivne strane. Mora ekipa sada da se pokaže protiv Porta i Brage. Mislim da će nam biti lakše da igramo u gostima. Da pokažemo kvalitet i karakter Crvene zvezde, da smo ekipa koja vrijedi. Meni je reper da u gostima ponovimo utakmicu kakvu smo odigrali protiv Leha u Poznanju. Hrabro, visoko, sa mnogo samopouzdanja, da ne dozvolimo domaćinu da se razmahne i osjeća lagodno protiv nas.
Poslije operacije i tokom oporavka, dobijao je veliku podršku.
– Supruga i moji najmiliji su stalno uz mene. Telefon mi se usijao, koliko sam poziva i poruka dobijao. Brat Milko me najviše zove… Po dva, do tri puta na dan. (smijeh) Kum Rajko Janjanin, zatim Husref Musemić… Hvala svima koji su me zvali. Mnogo je poruka podrške, od fudbalera, prijatelja, klubova, iz FSS, iz cijele Srbije i Makedonije.
Kao svaki srpski patriota Boško Đurovski ima i jednu želju, kada je u pitanju Crvena zvezda:
– Volio bih da vidim naše mlade igrače u postavi Crvene zvezde. Da što više gledam Vasilija Kostova, Stefana Lekovića, Nikolu Stankovića… Oni zaslužuju šansu. Po meni… Da se razumijemo. Eto, Velja Milosavljević je odigrao fantastično protiv Pafosa. Imamo mi djecu, ima Zvezda klince za velika djela!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.