Fudbaleru Mehmedu Baždareviću nanesena životna nepravda "Ma Hrvati su najviše izvukli iz bivše Jugoslavije"

Čuveni fudbaler Mehmed Baždarević, jedan od najboljih koji je ikada igrao u sarajevskom Željezničaru, upropastio je priliku da zaigra na svjetskoj smotri u dresu Jugoslavije 1990. godine na Apeninskom poluotoku.

Inače, tadašnja reprezentacija Jugoslavije koju je vodila još jedna legenda Željezničara, Ivica Osim, doslovce se nije mogla zamisliti bez Mehmeda Baždarevića. On je učinio takav ružan potez da su televizijske stanice diljem Evrope i svijeta danima pokazivale scenu sa sarajevskog Koševa i kvalifikacijske utakmice Jugoslavije protiv Norveške.

Kakav je to bio incident sa sucem? Neshvatljiv. Naime, u svom Sarajevu u utakmici protiv Norveške odjednom je, činilo se ničim izazvan, pljunuo turskog suca Yusufa Namoğlua.

Incident ga dokrajčio

Svi na stadionu ostali su šokirani, Baždarević je dobio crveni karton. Ljudi na tribinama su govorili: “Da nije čovjek prolupao”. Međutim, to nije bilo sve. FIFA ga je kaznila s jednom godinom suspenzije, a to je uključivalo i nastup na SP u Italiji 1990. godine. Uzaludne su bile žalbe i molbe tadašnjeg Jugoslovenskog fudbalskog saveza.

O tome Baždarević i danas govori: “Nažalost, toga se i danas dobro sjećam i žao mi je što se to sve dogodilo u mom gradu Sarajevu. Istina je sljedeća, igrač norveške reprezentacije me udario jako koljenom u glavu i potpuno sam bio nesvjestan. Onda sam pljunuo prema njemu, a ne prema sucu. Nisam pogodio. Dobio sam crveni karton i suspenziju godinu dana.”

“Ipak, žalio sam se i smanjena mi je kazna od strane krovne kuće svjetskog fudbala. Istakao bih da nisam tada imao podršku svog saveza i da sam sve sam ganjao. Nažalost, kazna jeste smanjena, ali tek nakon SP u Italiji, Kasnije sam na utakmici s Turskom sreo spomenutog suca koji je u međuvremenu umro. Ispričavao mi se zbog svega, ali nisam želio razgovarati s njime. Načinjena mi je tada velika nepravda”.

Mehmed Baždarević je rođen 1960. godine u Višegradu. U Željezničaru je „od malih nogu“ i do odlaska u Sochaux-Montbeliard, 1987. godine, je bio Željin zamajac. Najbolji i najvažniji igrač. Tada su igrali i takvi majstori ove igre kao što su Baljić i Škoro, i uvijek pouzdani Šabanadžović, ali bez Baždarevića to ne bi išlo. Za njega nije bilo izgubljene lopte. Govorili su neki, koji se sjećaju, da je bio personifikacija samog Di Stefana. Izgarao je za svoju momčad. Za Željezničar je odigrao više od 300 utakmica postigavši pri tome nešto manje od 100 golova.

U reprezentaciji je igrao skoro za sve postojeće selekcije. S olimpijskom reprezentacijom osvojio je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Anđelesu. Za A reprezentaciju bivše države je debitovao 1983. godine i igrao do raspada zemlje. Nastupio je na Evropskom prvenstvu 1984. godine.

Međutim, zbog incidenta sa sucem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990. kažnjen je godinom dana zabrane igranja za reprezentaciju i nije otišao na tu svjetsku smotru u Italiju gdje je Jugoslavija došla do četvrtfinala i izgubila na jedanaesterce od kasnije finalista, Mardonine Argentine. Za Jugoslaviju je odigrao 54 utakmice i postigao četiri gola. Dva puta je igrao i za Bosnu i Hercegovinu, prenosi Dnevno.hr.

Vodio reprezentaciju

Baždarević je igrao za Željezničar dok ga je vodio Ivica Osim. Stigao je „Željo” do finala Kupa, polufinala Kupa Uefa, ali osvojenog trofeja nije bilo. Prešao je u francuski Sochaux, postao je klupska legenda. Odigrao je za ovaj klub gotovo četiri stotine utakmice, Svaku na istoj razini, maksimalnoj.

Nakon toga igra kratko za Nimes Olympique i švajcarski Etoile Carouge. Bilo je i priznanja. Dva puta je bio najbolje ocijenjen igrač prvenstva Jugoslavije, bio je najbolji strani igrač francuske Prve lige (1989.) i najbolji trener francuske Druge lige (2004.).

S 38 godina prestao igrati, počeo je s trenerskom karijerom. Trenirao je klubove u Francuskoj (Istres, Grenoble, Sochaux), Tunisu (s Etoile Sportive Du Sahel je bio finalist Afričke lige šampiona) i Kataru (Al-Wakrah). Krajem 2014. godine je postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine. Osvaja prijateljski Kirin kup u Japanu nakon pobjede protiv domaćina, a 2017. daje sam ostavku bosanskohercegovačkom savezu. Prethodno se nije uspio plasirati na EP u Francuskoj 2016. godine, a loše je momčad BiH stajala u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018.godine. No, to nije umanjilo njegov ugled i omiljenost kod navijača.

O hrvatskom nogometu ima prekrasno mišljenje: “Hrvati su poslije raspada Jugoslavije prvi prihvatili i nastavili sa školom jugoslovenskog fudbalera, nastavili su stvarati prave, kvalitetne igrače i trenere. Imali su kontinuitet. Srbija to nije imala, nije ni moja Bosna i Hercegovina, a ni druge države. O tome i često govorimo, volimo preskakati stepenice. Hrvatska je od svih nas najbolja”!