Istorijski plasman male ostrvske države Kurasao ostavio je bez teksta milione ljudi širom svijeta, ali njhovu čarobnu priču Haiti je uspio da zasjeni.
Nije im ovo prvi plasman na Mundijal; na najvećoj fudbalskoj smotri debitovali su davne 1974. godine, ali kada pogledate pozadinu cijele priče shvatićete zašto je ovaj podvig toliko poseban.
Haiti je najsiromašnija zemlja na zapadnoj hemisferi; čak dvije trećine stanovništva živi ispod granice siromaštva, gradovima vladaju ulične bande, većina škola je zatvorena, avio-sobraćaj obustavljen, kolera se širi zemljom koja se nalazi pred potpunim raspadom.
I, pored svega toga, njihova fudbalska reprezentacija je uspjela da izbori plasman na Mundijal 2026. godine.
U meču odluke Haiti je savladao Nikaragvu sa 2:0 i tako završio kvalifikacije kao lider grupe C u KONKAKAF zoni, ispred Hondurasa i Kostarike.
Ova reprezentacija zbog građanskog rata nije bila u mogućnosti da igra mečeve na domaćem terenu, a selektor Sebastjen Minje nikada nije kročio na tlo zemlje koju je odveo na Mundijal. Ekipu je vodio na daljinu, a sve potrebne informacije je dobijao od predsednika tamošnjeg Fudbalskog saveza.
– Nemoguće je otići na Haiti jer je previše opasno. Obično živim u zemljama u kojima radim, ali na Haitiju to nije moguće. Više nema ni međunarodnih letova – izjavio je Minje.
Haos
U Haitiju živi nešto više od 11 miliona ljudi, od čega je polovina mlađa od 25 godina. O ovoj zemlji najviše se pisalo 2010. godine, kada je u razornom zemljotresu poginulo oko 300.000 ljudi. Činilo se da ih ne može zadesiti ništa gore do te apokalipse, ali danas je situacija još katastrofalnija. Ljudi se na ulicama svakodnevno bore za život i hranu.
U julu 2001. godine ubijen je predsjednik države Zovenel Moiz. Atentatori naoružani puškama upali su tada u njegovu privatnu rezidenciju u brdima iznad Port-o-Prensa i likvidirali ga.
Nakon toga je uslijedio pravi haos. Država je u konstantnom ratu bandi koje se bore za prevlast. Prestonica je pala pod kontrolu terorističke bande “Viv Ansanm” (Živjeti zajedno), koja je zauzela 90 odsto grada, uključujući i glavni fudbalski stadion “Stade Silvio Cator” na kome inače nastupa reprezentacija Haitija.
Veći dio prestonice je u mraku, jer javno preduzeće nije u mogućnosti da proizvodi i distribuira električnu energiju u cijelom gradu. Škole ne rade, kolera se širi, spekuliše se da je zaraženo više od 3.000 ljudi. Bande kontrolišu sve u zemlji; od pristupa lukama, do vozača kamiona i autobusa koji se kreću glavnim saobraćajnicama. Aerodrom je zatvoren i jedini način dolaska ili odlaska sa Haitija je helikopterom ili teretnim brodovima koji obilaze južnu obalu, izbjegavajući područja pod nadzorom bandi.
Bande su opkolile i prostorije “Digicela”, glavnog mobilnog operatera na Haitiju, preko koga većina stanovništva ima pristup internetu, pa su sada i potpuno odsječeni.
Sve je zatvoreno, osmi vatrogasnih službi i bolnica, koje su pune povrijeđenih ljudi u neredima. U glavnom gradu Porto-o-Prensu svakodnevno dolazi do vatrenih obračuna bande “Viv Ansanm” i policije koja bezuspješno pokušava da povrati kontrolu.
Pravosudni sistem je u apsolutnom kolapsu, svi sudovi su zatvoreni, a građani ostaju bez ikakve zaštite.
Mnogi su se nadali da će privremena vlada, koja je uz podršku UN-ovih bezbjednosnih snaga prošle godine preuzela upravu nad Haitijem, vratiti stabilnost i red u zemlju, ali to se nije dogodilo.
– Približavamo se tački bez povratka – rekla je nedavno Marija Isabel Salvador, predstavnica UN na Haitiju.
Slavlje
Uprkos stravičnom nasilju i haosu koji vlada u zemlji, nakon trijumfa nad Nikaragvom na hiljade ljudi je izašlo na ulice Haitija kako bi proslavili veličanstven uspjeh svoje reprezentacije.
Predsjednik Prelaznog predsjedničkog savjeta Haitija (CPT), Loren Sent–Kir, istakao je da su fudbaleri svom narodu dali trenutak dubokog ponosa i nacionalnog zajedništva.
– Uprkos poteškoćama, Haiti ostaje da stoji, otporan i spreman da napiše novu stranicu u svojoj istoriji – navodi se u saopštenju.
Zahvaljujući fudbalerima, osmijeh im se, bar na kratko, vratio na lice poslije dužeg vremena. Te večeri su zaboravili probleme sa kojim se suočavaju. Skandirali su imena svojih heroja, skakali i pjevali, mnogi goli i bosi…
Fudbal je uspio na trenutak da zaustavi strašan rat koji vlada na ulicama – bila je to prva noć poslije dugo vremena u kojoj se nije ubijalo, jedina u kojoj je svaki građanin ove zemlje bio ponosan što je Haićanin, piše Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.