Fudbal

Dinamo u velikoj krizi: Kovačević zadržao povjerenje, ali teške utakmice tek predstoje

Dinamo je ušao u ozbiljnu krizu, dosad je imao više krizu igre nego krizu rezultata, ali sad se sve to izjednačilo. Posljednji poraz od Istre samo je donio potvrdu da u klubu nešto ozbiljno ne valja, sad je to već četvrti poraz u HNL-u, Hajduk je pobjegao na četiri boda prednosti.

Dinamo u velikoj krizi: Kovačević zadržao povjerenje, ali teške utakmice tek predstoje
FOTO: ANTONIO BAT/EPA

I uz to, dobro igra za razliku od Dinama. Čak poraz od Istre ne bi bio tako strašan da prije toga Dinamo nije poražen u Maksimiru od Gorice i Lokomotive, da u Vinkovcima nije izgubio od Vukovara. Ne bi bi tako strašan jer plavi su čak i odigrali bolje nego u brojnim prijašnjim utakmicama, napadali su, imali su puno udaraca, po golu, udaraca iz ugla više nego ikad prije, ali što im to vrijedi kad rade glupe greške, gube lopte tamo gdje se ne smije, krivo se postavljaju i za te greške skupo plaćaju.

Pa na stranu sad ta nešto bolja igra kad se izgubilo i otišlo u bodovni minus. I taj minus donosi novu veliku dozu nervoze. A ona je i dosad bila odsutna na više nivoa. Prvo i najvažnije, ima je u svlačionici, puno je nezadovoljnih igrača, ni međusobni odnosi nisu na dobrom nivou kad igrači međusobno mašu rukama, gotovo da se svađaju na terenu, neki izgledaju kao da su ih poslali na robiju, pa samo čekaju da tih 90 minuta prođe.

 Tako su nakon Istre u svlačionici puno toga rekli jedni drugima, možda ih to probudi. Iako će svi reći da je sve dobro, da je normalno da igrači koji ne igraju nisu zadovoljni, da bi čak bilo loše ako bi se zadovoljili samo treniranjem a bez ozbiljnijeg učestvovanja u utakmicama.

Koliko god trener Mario Kovačević stalno hvalio svoje igrače, govori kako vrijedno treniraju i rade, očigledno je da baš ne drži cijelu svlačionicu pod kontrolom.

Koliko god pokušava prema van biti miran, sigurno je da i kod njega ima puno nervoze jer se susreće s problemima koje prije nije upoznao. Zbog svega toga, loše igre, loših rezultata i nezdravih odnosa u svlačionici, normalno je bilo postavljati pitanja o statusu trenera Kovačevića. Zbog toga je bio i najavljen sastanak Zvonimira Bobana s Kovačevićem, možda i ostalim trenerima.

Pročitajte još

Pomalo se očekivalo da bi se tu nešto moglo dogoditi. Boban i Kovačević zajedno su malo prije 11 sati u ponedjeljak otišli u ložu Maksimir na komemoraciju za Rudolfa Belina, legende Dinama. Čim je taj tužni skup završio Boban se zaputio u svoju kancelariju.

– Znam da čekaš vijesti, ali uzalud, neće biti nikakvih vijesti – kratko je uz osmijeh rekao Boban i time je sve rekao, očigledno je da Mario Kovačević ostaje trener Dinama.

Malo kasnije, u 11.50 sati prema plavim kancelarijama zaputio se i Mario Kovačević. No, sad će morati pričati na terenu i u svlačionici, i to puno ljepšu i uvjerljiviju priču nego li je to bilo dosad. Jer, ovo nije ni dobro, a ni dobro nije dovoljno dobro za Dinamo.

Na sceni je reprezentativna pauza, Kovačević neće ostati bez prevelikog broja igrača i može raditi do kup utakmice s Karlovcem 19. novembra. Dobio je na vremenu, Boban je još jednom stao iza trenera kojeg je i odabrao, to se moglo i očekivati jer je nedavno stigla informacija da Kovačevića neće dirati do Nove godine, da će do tada vidjeti šta i kako dalje.

Doduše, to je rekao prije ovog novog poraza pa su svi s pravom pomislili da je drukčije odlučio. Ali, dao je još kredita Kovačeviću koji ipak nešto mora promijeniti.

Najvažnije mu je da dovede svlačionicu u red a to će teško ako svi igrači nemaju isti tretman. Koliko se zna, dio igrača i ne radi vježbe s onima na koje Kovačević najozbiljnije računa i naravno da su nezadovoljni.

 Kovačević na to nije naviknuo je takvu situaciju nije imao u Varaždinu ili Slavenu Belupu, tamo je imao 15-16 igrača koji su uglavnom igrali, a oni ostali su bili sretni što su uopšte u klubu. Ovdje Dinamo ima više od 20 igrača koji se vide u prvih jedanaest i onda to stvara grupu ozbiljno nezadovoljnih. Koji to nisu pokazivali dok su rezultati bili dobri.

Nadalje, Kovačević pod hitno mora riješiti pitanje desnog beka dok nema Valinčića, lutanja s Lisicom i Teofilom bila su loša. Stalno spominje Nou Mikića kao konkurenta, a onda dečko ostane sjediti na klupi. No, možda Kovačević i ne zna kakav je, ako dečko radi s onim igračima koji treniraju više sa strane, nego su ‘unutra’ u uigravanjima.

I nije samo riječ o Mikiću, Dinamo nije promovisao niti jednog svojeg igrača u prvoj ekipi, i kad nisu bili povrijeđeni ili u mladim reprezentacijama, Jakirović i Živković nisu igrali, mladi i perspektivni Pavić je na pozajmici. Niko ne kaže da su oni stvarno dobri, ali kako će se vidjeti kakvi su ako ne dobivaju priliku. Ako je neko bezvoljan i vuče se na treninzima ili na njih kasni, onda mu Kovačević treba pokazati put prema treningu juniorske ekipe ili im dati posebnog trenera da trče po šumi ili šta već.

 Dakle, puno je posla pred Kovačevićem kad već Boban i dalje vjeruje u njega, ali vremena je malo, ubrzo će novi period teških utakmica u kojima, bar kad je o HNL-u riječ plavi ne smiju griješiti i ostajati bez bodova jer Hajduk je sve ozbiljniji, piše Večernji list.

Standings provided by Sofascore