Pred prvo okupljanje kadetske selekcije i prijateljsku utakmicu protiv Slovenije, mladi ofanzivni igrač Lacija govorio je o emocijama zbog dolaska u Srbiju, porodičnim korenima, ambicijama, uzorima i želji da što prije postane dio sistema i kulture nacionalnog tima.
Đanfilipo, dobrodošao u Sportski centar Fudbalskog saveza Srbije.
– Hvala, hvala.
Upravo si prošao kroz „Hodnik rekordera“. Kako si se osetio okružen vedetama srpske reprezentacije?
– Vidio sam hodnik i slike su ostavile snažan utisak na mene. Nadam se da ću jednog dana i ja da zaslužim da budem na tom mjestu. Takođe se nadam da ću brzo naučiti jezik i da ćemo ove intervjue moći da radimo na srpskom – odgovorio je Materaci.
Kada si dobio potvrdu da ćeš moći da igraš za Srbiju, koja je bila prva emocija koju si osjetio?
– Kada sam dobio poziv, sigurno da sam bio uzbuđen i mnogo srećan. Srbija spada u red velikih reprezentacija i sama pomisao da bih mogao da igram u srpskom dresu čini me izuzetno srećnim – istakao je mladi fudbaler.
Koliki su uticaj na tvoju odluku da svoju budućnost vežeš za reprezentaciju Srbije imali tvoja majka, porodica i tvoji beogradski koreni?
– Uticali su mnogo. Moja mama, baka, prabaka… svi su mi pričali najlepše o Srbiji, učile me jezik, pjesme, tradiciju. Često smo dolazili u Beograd i sigurno da je to mnogo uticalo na moju odluku – objasnio je.
Kako je izgledao taj prvi kontakt i kada si shvatio da zaista postoji mogućnost da igraš za Srbiju?
– Ljudi iz Saveza su zvali mog oca, ja nisam ništa znao o tome. Oni su razgovarali sa tatom i rekli mu da postoji interesovanje Srbije. Kada mi je tata prenio detalje razgovora, bio sam presrećan. Obavijestio sam svoje drugove i proslavili smo lijepu vijest.
Koliko je Srbija prisutna u vašem porodičnom životu i šta za tebe lično znači da predstavljaš zemlju iz koje potiču majčini koreni?
– U mojoj porodici se puno priča o Srbiji, o srpskoj tradiciji i istoriji. Mogućnost da predstavljam Srbiju izaziva posebnu emociju, mnogo lep zadatak. Želja mi je da postanem Srbin 100%, tako da se neki ljudi koji su govorili da nisam Srbin, brzo predomisle – naglasio je mladi fudbaler, prenosi Sportal.
Da li planiraš da unaprijediš znanje srpskog jezika i koliko ti je važno da se što prije uklopiš u grupu i okruženje reprezentacije?
– Apsolutno. Spreman sam da krenem i na časove srpskog ako bude potrebe. Mnogo je važno da se što prije prilagodim novoj sredini, da se integrišem i budem dio grupe – rekao je.
Odrastaš u fudbalskoj porodici. Koliko ti je to pomoglo na tvom putu i ko je imao najveći uticaj na tvoj razvoj?
– Potičem iz prave fudbalske porodice i svakako da je to uticalo na moj razvoj. Od malih nogu sam odredio čime ću se baviti. Tata je odigrao važnu ulogu jer je uvijek bio prisutan i pratio moje treninge. Takođe i mama koja me podržava u svemu. Uostalom, kao i cijela familija.
Kada prvi put izađeš na teren u dresu Srbije, šta misliš da ćeš osjećati i šta će ti tada prolaziti kroz glavu?
– Sigurno da ću osjetiti mnogo lijepih emocija. U tom momentu razmišljaću samo o tome kako da pružim maksimum i da uradim sve ono što selektor bude tražio od mene na terenu – poručio je.
Da li se sjećaš svoje prabake Biserke i kako bi se ona osjećala da je doživjela tvoj debi za Srbiju?
– Moja prabaka je bila sjajna žena. Prava Srpkinja. Mnogo mi je pričala o Srbiji i Beogradu. Da može sada da me vidi u opremi Srbije, nema sumnje da bi bila presrećna – istakao je Materaci.
Za koji srpski klub je navijala prabaka?
– Prabaka je, prije bilo kog srpskog kluba, navijala za Đokovića. A poslije toga za Lacio, zbog mene – zaključio je Materaci.
Mladi Materaci u Staru Pazovu dolazi sa jasnim ciljem – da se što prije prilagodi, napreduje i opravda povjerenje koje mu je ukazano. Emocija prema zemlji svojih predaka, snažna podrška porodice i profesionalni pristup obavezama predstavljaju dobar temelj za njegov razvoj u sistemu Fudbalskog saveza Srbije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.