Jedan transfer će zauvijek imati posebno mjesto. Prelazak Milka Đurovskog iz Crvene zvezde u Partizan u ljeto 1986. godine.
Mlađi od braće Đurovski bio je jedan od najvoljenijih fudbalera tog doba. Navijači Zvezde su ga obožavali, ali se na kraju ispostavilo da je Milko, upravo razočaran jednom njihovom reakcijom kao i nereagovanjem kluba, kasnije prelomio da napusti Marakanu i preseli se u komšijski tabor.
Kada vrati film, ne žali što je tako odlučio, ponovio bi sve isto, ali da je kojim slučajem danas fudbaler Crvene zvezde, kaže da ne bi prešao u Partizan.
– Sada to ne bi uradio, to je definitivno. To ne znači, uradio bih isto što sam uradio tada, da ne bude neke greške, sad ne bih uradio zbog drugih stvari. Zato što su sada navijači mnogo drugačiji, tada bi uradio isto, definitivno. Zašto? Ja sam živio u Beogradu i nikada nisam imao problem sa navijačima Zvezde, ni kad sam bio u Partizanu. Sretao sam ih po Beogradu, nikad me niko nije dirnuo ni pipnuo. Sada mislim da bi me… ko zna šta bi bilo. Ali sad je i drugo vrijeme… – kazao je Milko Đurovski u emisiji „Luda glava“ iz TV serijala „Prelazni rok“, u produkciji Sport kluba i Sportnetworka NS.
Sve je danas drugačije (opasnije)
Navijači Zvezde teško su prihvatili Milkov prelazak u Partizan, ali on nikad nije imao problema zbog toga, niti je doživio neprijatnost van fudbalskog terena.
Drugačije se ranije gledalo na fudbal.
– Mislim da su bile drugačije vrijednosti. Drugačije se gledalo na fudbal, mislim da sad navijači hoće da ulaze i u politiku kluba, i da vode i to. Nemaju samo ono „mi smo navijači, volimo Zvezdu“. Vidim i u Splitu, kopaju im grobove, maltretiraju itd. Dinamo isto, Zvezda isto, Partizan… Nemam ja ništa protiv njih, ali ono je bilo drugi vrijeme – navodi Milko Đurovski.
Dobro pamti period kada je igrao za Partizan protiv Zvezde.
– Sve je bilo drugačije. Sjećam se, pobijedili smo 2:0, dam gol, trčim na Jug. Izlazim na teren, mi se zagrijavamo na sjeveru, Partizan. Dođem do korner zastavice, svi pjevaju u jednom glasu. Ne znam koliko može tamo ih da stane: „Idi Milko, ko te j… može Zvezda i bez tebe“. Svi viču, ja pogledam ovako gore, namjerno odem do zastavice, kada bi mogli da uđu još bi me zadavili. A ja ništa, još se namještam oko one zastavice, centriram kornu, samo onako da se malo ispucaju. Ma kakvi, ne.
I završi se utakmica, čekaju me ovi navijači, grobari u restoranu. Pobijedili, oduševljenje, kleče svi, ljube me. Ja u grad, zvezdaši. Isto na mene: „Što si otišao?“ Znači, sve se dešava u dva sata. A sad? Da me sretnu u gradu, objesili bi me. Kažem, druge vrijednosti, drugačije je bilo sve nego sad.
Šta hoću da kažem? Mi smo za njih, kao što je Dule Savić bio za mene, bog. Oni su nas gledali kao bogove. Ko bi mogao nas da udari? Nema šanse. Tako ja smatram, da su navijači, znaš kad imaš idola. Dule Savić, cijeli sjever pjeva „Dule Savić“. Mislim, kad ga vide da bi ga oni ljubili, a kad bi on rekao svi sjedite, svi bi sjeli, svi ustanite, svi ustanu. Šta? Tako je bilo. A sad? Ti kažeš „svi sjedite“, a oni dođu i prebiju te – navodi Đurovski.
Debitovao sa 16 godina
Milko Đurovski je imao samo 16 godina kada je kod Branka Stankovića zaigrao za prvi tim Zvezde u polufinalu Kupa UEFA 1979. protiv berlinske Herte u generaciji Vladimira – Pižona Petrovića, Duleta Savića, Miloša Šestića…
Ukupno je sedam sezona proveo u prvom timu Crvene zvezde. Osvojio je po dvije titule (1981, 1984) i dva kupa Jugoslavije (1982, 1985).
U Partizanu je proveo četiri sezone i osvojio titulu (1987), Kup i Superkup (1989).
Sa reprezentacijom Jugoslavije je osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Anđelesu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.