Fudbal

Paunović kao Piksi: Srbija, jednačina sa više nepoznatih

Kad na terenu gledate reprezentaciju Španije onda je fudbal jednostavan, a kad analizirate Srbiju onda shvatite da je ovo igra ravna jednačini sa mnogo nepoznanica.

Paunović kao Piksi: Srbija, jednačina sa više nepoznatih
FOTO: ANDREU ESTEBAN/EPA

Srbija je na stadionu Viljareala poražena i u pojedinim momentima ponižena protiv Španije. Konačnih 3:0 je dobar rezultat za Orlove, jer da na golu nije bilo Vanje Milinković Savića mreža je mogla da bude napunjena do vrha.

U najavama selektora Veljko Paunović je isticao da Srbija u predgrađe Valensije putuje po neophodno iskustvo, ali nakon ovog meča stiče se utisak da selektor još uvijek nema jasan plan u vremenu koje dolazi.

Jednačina je jedna, ali je nepoznanica mnogo. Ono što je najveći problem je činjenica da za selekciju Srbije igraju i pozive dobijaju imena, a ne fudbaleri koji to svojom formom i zalaganjem zaslužuju.

Selektori se mijenjaju, ali pozivi uvijek idu na iste adrese. Još veći problem je što su starteri u nacionalnom timu igrači koji su rezervisti u svojim klubovima. Igrači koji nemaju kontinuitet jakih klupskih utakmica što je prvi preduslov da bi u reprezentaciji mogli da pruže ono što se očekuje od njih. Primjer svima bi treneralo da budu Vanja Milinković Savić, Nikola Milenković i Strahinja Pavlović, koji su svojim odnosom na terenu pokazali kako se bori u dresu nacionalnog tima. Ne treba ni spominjati da su standardni i nezamjenjivi u svojim klubovima Napoliju, Notingem Forestu i Milanu.

Prva nepoznanica, ili pitanje na koje odgovor čekaju navijači Orlova je do kada će pozivi ići na adrese igrača koji su pokazali da ne mogu donijeti napredak. Aleksandar Mitrović, Sergej Milinković Savić i Nemanja Maksimović su daleko od vrhunskog fudbala. Ne želim da potcijenim ligu Saudijske Arabije, ali tamo odlaze oni koji su na zalasku karijere, oni koji su dostigli svoj maksimum u karijerama. Ti i takvi igrači ne mogu da pariraju, recimo Španiji. Evo samo jedan primjer iz komšiluka. Zlatko Dalić se zahvalio Marselu Brozoviću kad je on odlučio da ode u Saudijsku Arabiju, a da podsjetimo, bio je ključni igrač sredine terena Hrvatske dok je branio boje Intera.

Dakle, treba hrabrosti i zahvaliti se ovim igračima koji su napustili Evropu, jer imena ne donose pobjede, već zalaganje na terenu i odnos prema dresu koji nosiš.

Drugo pitanje koje traži odgovor jeste zašto se većina fudbalera Srbije ponaša na terenu kao da ih je neko natjerao da obuku dres sa državnim grbom. Većina reprezentativca se u petak protiv Španije, koja je djelovala kao da joj je ovo lakši trening, ponašala kao da su došli na izlet ili rekreaciju.

Mitrović je mnogo dao Orlovima, ali sad je u formi Luka Jović, koji rešeta mreže u Grčkoj i koji vodi AEK ka naslovu šampiona. Zašto u reprezentaciji nema Kostova, Avdića, Kostića, Bukinca, Dragojevića?

Mnogo je mladih igrača koji zaslužuju poziv i koji bi sigurno „ginuli“ na terenu u dresu reprezentacije. Šta je to što Paunović nije promijenio u ovom kratkom vremenu?!

Pročitajte još

Srbija u posjedu lopte ne žuri ka golu protivnika, većina igrača ostaje iza lopte što moderni fudbal ne toleriše. Posjed je veliki problem i za ovu Paunovićevu Srbiju, a to je zbog činjenice da je vezni red nekvalitetan. Orlovi nemaju kreatore u sredini terena, igrače koji će biti eksplozivni kad dobiju loptu koji će se poput munje iz defanzive transformisati u ofanzivu. Takvih igrača u ovom sastavu koji je Paunović odveo u Španiju nema. Recimo, Hrvatska i Dalić su ih pronašli i zato oni pobjeđuju u skoro svakoj utakmici, a Srbija gubi.

Paunović je nakon meča sa Španijom rekao da je Srbija došla po iskustvo i posebno je naglasio da ova selekcija ima „jezgro tima“. Ne znam da li su „rekreativci“ stekli bilo kakvo iskustvo protiv Španije, ali u igri nismo mogli da vidimo ništa novo u odnosu na prošlost.

Španija je, ipak, samo još jedna bruka i blamaža nacionalnog tima Srbije i propuštena prilika da se u „vatru“ uvedu mlade snage.

Paunović nema mnogo vremena za eksperimente, jer nova Liga nacija je na pragu, a onda i kvalifikacije za EP. Selektor mora da se zahvali Mitroviću, Maksimoviću, Sergeju Milinkoviću Saviću, baš onako kao što su precrtali Dušana Tadića. Smjena generacija i podmlađivanje tima su prioritet i potez bez kojeg nema napretka.