Zvanično, odnosi između španskog i marokanskog saveza su srdačni, posebno od kada je najavljena zajednička organizacija najvećeg takmičenja reprezentacija na svijetu. Međutim, iza kulisa postoji očigledna borba za dominaciju, piše list AS, pri čemu afrička zemlja pokušava da nametne svoju volju na više frontova. Posljednji međusobni duel na terenu između dvije reprezentacije odigrao se na Svjetskom prvenstvu u Kataru, gdje je tim Luisa Enrikea eliminisan u osmini finala, nakon penala (0-3).
Marokanski savez je odlučan da se finale Svetskog prvenstva 2030. održi na njihovoj teritoriji, tačnije na stadionu Hasan II u Kazablanki, koji je trenutno u izgradnji. Pored toga, žele da ugoste jedno od polufinala na stadionu Mulaj Abdelah u Rabatu. Ova ambicija dolazi nakon organizacije kontroverznog ovogodišnjeg Kupa afričkih nacija (CAN), koji je poslužio kao test i gdje je Maroko pokazao svoje moderne stadione, iako su prijavljeni neki organizacioni propusti, poput tretmana protivničkih reprezentacija radi sticanja sportskih prednosti.
Iako domaćini još uvijek nisu u potpunosti potvrđeni, plan FIFA predviđa da Španija bude glavni domaćin sa 11 stadiona, dok bi Maroko imao šest, a Portugal samo tri (Luž, Alvalade i Dragao). Međutim, velika ulaganja Maroka u infrastrukturu izazvala su unutrašnje kontroverze, sa prijavama udruženja o masovnom ubijanju uličnih pasa i protestima mladih protiv preusmeravanja sredstava iz osnovnih usluga na stadione, prenosi Sportal.
Bitka za naturalizaciju talenata
Još jedno važno bojno polje je privlačenje igrača rođenih u inostranstvu sa marokanskim porijeklom. Nakon uspješnih slučajeva Ašrafa Hakimija i Brahima Dijasa, koji su postali zvijezde Maroka, marokanski savez je pojačao svoje napore. Nedavno su pokušali da regrutuju Tijaga Pitarša, osamnaestogodišnjaka iz Real Madrida, ali igrač rođen u Fuenlabradi izgleda odlučan da predstavlja samo Španiju.
Maroko u svojoj dijaspori širom Evrope vidi vredan izvor talenata za jačanje reprezentacije. Primjeri poput Ismaela Saibarija, rođenog u Španiji, i Ilijasa Ahomaša, koji je predstavljao mlade selekcije Furije prije nego što se 2023. odlučio za Maroko, ilustruju ovu strategiju. Nedavno je savez najavio naturalizaciju još šest mladih igrača velikog potencijala, poput Rajana Buenide.
Uticaj u FIFA kao adut
Veliki adut Maroka za postizanje svojih ciljeva, posebno finala 2030. godine, leži u snažnoj vezi sa FIFA. Afrička fudbalska konfederacija (CAF), sa svojih 54 glasa, moćan je saveznik. Njen predsjednik, Južnoafrikanac Patris Motsepe, takođe je potpredsjednik FIFA, a Fuzi Lekdža predsjednik marokanskog saveza, obavlja funkcije prvog potpredsjednika CAF-a, člana Savjeta FIFA i predsjednika Komiteta za Svjetsko prvenstvo 2030, imenovanog od strane kralja Mohameda VI.
Ovaj uticajni afrički blok moćnika, blizak Infantinu, smatra se glavnim instrumentom Maroka za ostvarivanje svojih zahtjeva. Njegova sposobnost donošenja odluka nedavno je demonstrirana, kada je KAF dodijelio Maroku titulu šampiona Kupa Afrike više od dva mjeseca nakon što je finale osvojio Senegal.
Maroko sada ima ambiciozan plan da samostalno ugosti izdanje turnira 2029. godine. Ova sjevernoafrička zemlja želi da pokaže da ima kapacitet da organizuje događaj ove veličine bez ikakve spoljne podrške.
Uprkos ogromnoj konkurenciji za domaćinstvo prvenstva koje okuplja najbolje timove planete, FIFA još uvek nije donijela konačnu odluku o marokanskoj kandidaturi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.