Potpredsjednica Sandra Sremčević je sumirala utiske nakon istorijskog uspjeha ženske reprezentacije Srbije, otkrila kako je srpska delegacija dočekana u Tirani na meču protiv Albanije i kada će U21 selekcija dobiti novog selektora.
Ženska fudbalska reprezentacija Srbije doživjela je istorijski uspjeh i plasirala se u A diviziju Lige nacija. Dvije važne utakmice protiv Mađarske i Finske omogućile su srpskim fudbalerkama da odu korak dalje i pokažu javnosti da ženski fudbal nije predmet šale. Kao nikada se priča i piše o ženskom fudbalu, a jedna od najzaslužnijih za to jeste prva dama Fudbalskog saveza Srbije Sandra Sremčević.
Potpredsjednica FSS čini sve da fudbalerke Srbije imaju jednak status kao i ostale selekcije, putem UEFA-e utiče na status reprezentacije, a za Sportal otkriva planove za budućnost ženskog fudbala, najavljuje novog selektora U21 reprezentacije i čvrsto vjeruje da u Srbiji i te kako ima prostora za pomjeranje granica i još bolji status ženskog fudbala.
Slijedi nekoliko prijateljskih utakmica za srpske fudbalerke, koliko će biti značajni zbog forme?
– UEFA prozor koji je bio u junu veoma je komplikovan i težak. Veliki broj igračica završava svoje prvenstvo i jedini dio odmora koji imaju je sada. Mi smo našli kompromisno rješenje, odnosno selektorka. Iskoristila je ovo vrijeme poslije uspjeha koji smo napravili, odnosno nemamo takmičarski dio, nego prijateljski. Potrudila se da pozove i nađe, vidi i ovom prilikom gdje smo, da se njima pruži šansa da zaigraju i imaju minutažu.
Otkrila je i koje su bile prve misli kada je Srbija u 97. minutu dala gol za pobjedu protiv Mađarske i važan korak do A Lige nacija.
– Vratila bih se na utakmicu protiv Mađarske u Mađarskoj, kada je Nina Matejić dobila loptu od jedne njihove igračice i izmislila šansu i tamo dala gol. Mađarska je porasla, i muški i ženski fudbal. Cijela grupa nije za potcenjivanje. Nije bilo lakog protivnika, iako je bilo teško izaći na kraj i odigrati ovako kako je Lidija napravila. Ja sam vječiti optimista, nikada se ne predajem, niti ćete čuti od mene da kukam. Ako neko vjeruje u gol u 97. minutu, ja vjerujem. Nama je trebao bod ili pobjeda protiv Finske. Bilo je fenomenalno, da uzmete još tri boda. Odete još sigurniji tamo. Suze su mi krenule kada smo dali gol, bez obzira na značaj ili ne. U tom momentu smo Bojan Pavićević i ja smo se grlili, skakali. Bila sam presrećna, ako je neko vjerovao, ja sam vjerovala.
Progovorila je i o cjelokupnom ciklusu koji su djevojke odigrale.
– Grupa uopšte nije za potcjenjivanje. Bila je teška, nisu to laki protivnici. Danas svi igraju fudbal. Nijanse su u kvalitetu, pogotovo u ženskom. Svi savezi se trude i podižu. Ne mogu da budem nezadovoljna. Odradile su “junački” i pored prvenstava. Mnogo sam srećna, jer veliki je ovo uspjeh. Za žensku reprezentaciju i Savez.
U kom segmentu je selektorka Lidija Stojkanović unaprijedila ekipu?
– Izuzetno cijenim i Dragišu Zečevića i Lidiju. Stručni su i fenomenalni oboje. To su nijanse. Ne vidimo fudbal na isti način. Neko voli napadački, neko defanzivni. Ne bih ulazila u struku, niti je moj posao. Ne bih pravila razlike, njih dvoje su fenomenalni. Oboje su divni, školovani, veliki radnici. Selektor Dragiša je imao ciklus koji je imao, završio se tako. Mi smo negdje Lidiju i spremali, ona je naš ponos. Prva žena sa PRO licencom ikada u Srbiji. Pored nje imamo još dvije, i Danku Podovac i Tamaru Jovanović iz Niša. Sada se ljestvica podiže. Zeka je bio igrač, trener, ali Lidija je žensko, bila je ženski fudbaler, ženski fudbalski trener u srpskoj ligi i inostranstvu.
– Radila je sa mlađim selekcijama, a sada ih je odvela na Evropsko, gdje smo bili peti, veoma teško da se plasirate. Ovo je njen rad posljedični, a sada je sve došlo na svoje. Dragiša je prihvatio da ostane u sistemu, jer je dugo tu. Zna sve djevojčice u Srbiji. Imao je tešku grupu ove godine za evropsko. Gol im je falio. Čujem se sa njima, a oni kažu: “Potpredsjednice, u 85. minutu idemo na Evropsko, u 93. se borimo da ostanemo u B grupi”. To je fudbal. Imamo divnu grupu ljudi koja se u savezu bavi ženskim fudbalom. Od direktora Pavićevića, do selektora Petrovića, Lidije, tim menadžera Bojane, Marije, Mirele…Mi smo jedna mala, ali odabrana ekipa i ništa od toga ne bi bilo da nema djevojaka i klubova u Srbiji.
Govorila je i porazu od Švedske.
– To mi je jedan od najtežih perioda za skoro deceniju u ženskom fudbalu. Razočarane one, selektor, kao i mi. Švedska je velesila. Nismo išli tamo da napravimo revoluciju. Kako bi rekao Bojan Pavićević da smo održale “čas fudbala” Islandu u Srbiji. Onda smo otišli tamo, pa smo izgubili. Ti baraži koje smo imali, kada smo igrali sa Bosnom u Zenici. To su možda bili okidajući momenti da nešto moramo da mijenjamo. U tom momentu odlučujućem za promjene, ja bih rekla da je to počelo malo ranije. Nije trebalo da imamo te momente i baraže, da smo možda mogli da prođemo grupu. Imali smo kiks sa Poljskom. Poslije par godina jednog selektora, pa dođe novi – nije lako.
Ženski fudbal je kao nikada ispraćen u medijima, da li je to bilo ključno za popularizaciju ženskog fudbala u Srbiji?
– To suštinski i jeste moj posao. Niti sam selektor, igrač ili psiholog. Moja podrška jeste logistika i da sa mnom probamo da probijemo granice u tom smislu. I privatno i poslovno je odziv dobar, kao i komentari. Nikad više nije pričano u posljednje dvije godine u ženskom fudbalu u Srbiji, ali ne toliko kao u Evropi i svijetu. “Pepsi” je radio globalno istraživanje gdje će ženski fudbal biti 2030. godine peti sport na svijetu.
Koliko kasnimo za Evropom?
– Mnogo. Nije to tema koju volim. Šalu na stranu, teško mi je, ja sam u ovome 24 sata dnevno. Znam i zbog UEFA i komiteta, gdhe je Savez, a gdhe smo mi. Ne mogu da budem nezahvalna, niti da se žalim. Ne mogu da kažem da ne radimo, radimo, nekad i van ljudskih napora. Ogromna zahvalnost i djevojkama i Fudbalskom savezu Srbije. Mi se pomjeramo, žao mi je, ali ispada da smo u razvoju. Jesmo u razvoju, mislim da će naše vrijeme tek doći.
Otkrila je i da li je podrška iz UEFA zadovoljavajuća.
– Jeste odjeknulo. Ući u A Ligu nacija, biti među 16 najboljih iz Srbije, to je stvarno veliki uspjeh i dobili smo čestitke od svih. Od Nadin i Lakovića. U tih par dana ne znam ko nije zvao i čestitao. I ko gleda i ko ne gleda. Nevezano od UEFA, veliki uspjeh. UEFA veoma ulaže u tom smislu marketinškom, Liga šampiona. Podigli su takmičenje Kup Evrope. Budžet za Evropsko podignut je sa 14, 15 miliona na 42. Svašta rade, a mi smo tu, pratimo ih.
Gdje ima dodatnog prostora za napredak?
– Nažalost moramo da se dotaknemo toga, a to je materijalna osnova za kluobove. Naše lige i klubovi nemaju sponzore i nemaju finansijsku pomoć. Savez se maksimalno trudi. Radimo i projekte sa UEFA, plaćamo kondicione trenere, službena lica, djelimično prevoz. Svašta nešto na tu temu. Omogućavamo prenose, TV lajv cijelog kola. Finanijska sigurnost i mogućnost pravljenja profesionalnih ugovora, obeštećenja, trening kompenzacije, to nije dobro.
– Kada bi finansijski klubovi bili stabilni, kada bi imali određenu količinu novca, sigurnu, koju bi mogli da plasiraju za plate djevojkama. To bi pomoglo, a generalno svi imaju “plutajuće budžete” i teško je. To inostranstvo djeluje primamljivo djevojkama, jer su svi u boljoj situaciji nego mi. Ovim putem molim ko god da je pobornik sporta i želi da pomogne i investira u ženski fudbal, biće dobrodošao. U savez ili u klubove. FIFA bi trebalo da u januaru 2026. godine donese neke odluke vezane za trening kompenzaciju, što mi nemamo u ženskom fudbalu. Nadam se da će i tu doći do nekog boljitka i pomjeranja.
Govorila je koliko često se klubovi obraćaju Savezu povodom finansija.
– Toga stalno ima, ali savez ne može da jednom klubu pomogne, a drugom ne. Mi nemamo tu mogućnost. Mi hoćemo i želimo, ali nemamo tu mogućnost da sada nekom klubu damo, a nekom ne. Možemo samo da donesemo neku odluku za generalnu pomoć svim klubovima, a ne jednom. Žao mi je što nam je to problem. Truda imamo, rada imamo, talenta. Pokazujemo i sa mlađim selekcijama i u reprezentaciji. Dva kluba nam nastupaju u Evropi. Žao mi je što tu ne možemo da budemo jaki, mislim da bismo napravili “čudo”. I ovako smo bez toga napravili, a zamislite kada bismo imali još novca, gdje bi nam bio kraj.
Odigravanje mečeva van Beograda bio je dobar potez?
– Jeste. To je stav Fudbalskog saveza Srbije da ova tri stadiona nova promovišemo. To su lijepe manifestacije, lijepi događaji za ta manja mjesta. I za Leskovac i za Loznicu, Zaječar. Bude publike. Mislim da smo sa Škotskom napravili rekord, skoro 4000 ulaznica, na ovim drugim nešto manje. U Staroj Pazovi nekako bude najmanje ljudi, a mi je veoma volimo. Djevojke se tu osećaju kao kod kuće. Leskovac i Loznica bili su fenomenalni.
ŽFK Crvena zvezda je osvajač duple krune ove sezone, jeste li mogli da sakrijete emocije znajući da ste bivša predsjednica kluba?
– Ne mogu ja to da sakrijem. Jesam objektivna i trudim se da budem maksimalno. Nisam taj tip koji će reći da Zvezda mora po svaku cijenu. Sviđa mi se što se Vojvodina pokrenula, takođe TSC. Janoš i ja smo bili zajedno na toj utakmici. Takođe mi se sviđa što će Partizan da napravi sa ŽFK Slogom. Ta pomjeranja su moj dio posla, da animiram te ljude da bude interesantno, da imaju šta da vide i da je veoma lijep fudbal. Ne mogu da sakrijem emocije. I da nije Zvezda pobijedila, isto bih reagovala. Sve je zasluženo i dio jednog procesa, truda, dugogodišnjeg i da dolazi na naplatu. To može biti Vojvodina, TSC, Spartak ili Mašinac koji se vratio u Superligu i ima 25 titula. Mašincu ispadanje u Prvu ligu ništa ružno nije donijelo, čak mnogo bolje. Sada se vraćaju i očekujemo da zablistaju.
Govorilo se i o stanju Sare Stokić poslije teške povrede protiv Mađarske.
– Sara je igrom slučaja kada je padala sama sebi uspjela da sjedne na nogu. Nije samo povrijedila zglob ukoliko sam ja dobo razumjela ljekare, puklo je još nešto dodatno. Imala je dvije intervencije. Milano je tražio da tamo dođe i da se operiše, htjeli smo sve da odradimo mi, ali oni nisu dozvolili. Sada je trenutno kod nas na oporavku i veoma dobro ide i nadamo se za par mjeseci da će Sara biti u redu.
Put Sare Stokić i Nine Matejić ispratila je od ranog djetinjstva.
– Prave djevojke, profesionalke i fudbalerke. Ništa manje nisam ni očekivala. Saru znam od neke 12, 13. godine, a Ninu Matejić znam od sedme ili osme godine. One su sada velike djevojke, da ne kažem žene i ozbiljni igrači i veoma mi je drago zbog toga.
Kako ste zadovoljni iz ugla majke ulogom kćerke Sofije kao fudbalerke Crvene zvezde?
– Trudim se da što manje razgovaram na tu temu. Sofija je beskrajno talentovana, veliki radnik i profesionalac. Odbila je raznorazne klubove i prošle godine i ove da bi bila tu sa Zvezdom. Voli Zvezdu i Ligu šampiona koju je ona u svojoj glavi zacrtala da treba da igra. Prošle godine su imali peh sa crvenim kartonom protiv Anderlehta u prvom minutu. Nadam se da u ovom momentu neće. Ja se ne brinem za nju. Ona je toliko ispravna, da je upoznate nikad ne biste rekli da sam ja njena majka.
Istakla je da Sofija osjeća pritisak zbog njene uloge.
– Da je neko drugo dijete u pitanju, imala bih sumnju, ali u ovom momentu pošto znam ko je i šta je, ona to toliko dobro nosi. Nekada ja njoj čestitam kako se bori sa tim sa nepune 22 godine. Mislim da njeno vrijeme dolazi, bez obzira čija je kćerka i ko joj je majka da ona svoj talenat i sve to pokazuje na terenu i golovima, igrom, minutažom. Van Zvezde i u reprezentaciji.
Otkrila je i da li je fudbal glavna tema u kući.
– Ja se trudim da ne bude. Moj suprug je bio fudbaler, razumije se. On i Sofija se na te teme ne razumiju uopšte i bolje da ne pričaju o fudbalu. Ja rijetko kad pričam sa Sofijom o fudbalu i trudim se da rijetko kad komentarišem. Postoje ljudi koji su slični za to. U klubu trener, selektor. Više komentarišemo tuđe utakmice i u ženskom i muškom fudbalu, jer se to gleda na svim televizorima. Suprug i ja pričamo puno i veoma mi znači njegovo mišljenje, nekada ne vidimo isto. Dobijem drugi ugao koji me zamisli. Prija tuđe mišljenje svakako i širina.
Jesu li muške selekcije klubova dale više podrške u skorije vrijeme svojim ženskim selekcijama?
– Voljela bih da budemo trendu, da bude normalno. Da ne bude za mjesec dana interesantno, pa onda nikome ništa. Voljela bih da bude normalno, kao što mi dajemo podršku svim selekcijama, bez obzira da li je muška ili ženska. Da bude normalno i da se podrazumijeva, a ne da pričamo o tome kao da je to nešto posebno. Zadovoljna sam, sve ide u dobrom pravcu.
Otkrila je da li joj se dopada to što je sinonim za ženski fudbal upravo ona.
– Kada vidite mene, nećete da pomislite na Piksija, nego ćete da pomislite na ženski fudbal. To jeste asocijacija generalno. Drugi je prefiks prve potpredsjednice ikada u Fudbalskom savezu Srbije. Nije loše. Kada radite ono što volite, to je najveći luksuz u životu, a ja ovo što radim veoma volim.
Kada možemo da očekujemo ime novog selektora mlade reprezentacije Srbije?
– Nadam se uskoro. Ima par kandidata u opticaju, ali ne bih sada kalkulisala sa imenima. Moramo da ostavimo dozu neizvjesnosti, pa da odjekne. Vratila bih se na Novi Sad i jubilej povodom 10 godina od zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu za mlade na Novom Zelandu kada je Srbija bila prvak svijeta. Bilo je fenomenalno. Tako su me ganule emocije, sjećam se tog takmičenja. Bila sam malo više pod emocijama i srećna što sam bila dio toga i što sam sada bila u prilici da im se obratim i čestitam. Nije mala stvar biti prvak svijeta, to je fenomenalno. Svaka čast našem marketingu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu