Odmah je imao spreman odgovor na pitanje ko su omiljeni igrači bivše Jugoslavije.
– Prvo ću vam reći ovo: Da je Jugoslavija 1992. godine igrala EURO, za mene nema dileme da bi taj tim postao evropski šampion. Tako sam tada mislio, tako mislim i sada. Što se tiče zvezda iz 80-ih koje sam gledao kao mlad, najviše su me impresionirali Sušić, Zajec, Katanec… Sve fudbaleri ekstra klase. Sjećam se i drame u Splitu, kada je Jugoslavija pobijedila sa 3:2 u posljednjem minutu i kvalifikovala se za EURO 1984. Takođe, sećam se kako smo vas pobijedili sa 2:1 u Sofiji i otišli na Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. poslije dva sjajna gola mog velikog prijatelja Plamena Getova. To je život, to je fudbal. Radost i tuga. I uspomene. Srećnik sam što je za mene bilo mnoge ljepših nego tužnih trenutaka – rekao je Stoičkov.
Ima poruku za Piksija.
– Nadam se da će uspjeti da održi ovaj tempo. Mi na Balkanu snažno volimo i snažno mrzimo. Temperament. Balkanci. Samo kvalifikovanje za EURO 2024. je bio veliki uspjeh, a Piksi je stvorio velika očekivanja prema reprezentaciji. A onda je uslijedilo snažno nezadovoljstvo zbog ranog ispadanja. Ovaj film je Bugarska već odgledala na EURO 96 i bilo je grozno za sve. U ovom slučaju, Piksi je moj prijatelj i nadam se da će uspjeti da kvalifikuje tim i za Svjetsko prvenstvo za dvije godine. On ima reputaciju rođenog pobjednika i vjerujem da će dobri rezultati s njim tek doći. Najviše uspomena imam od Piksija Stojkovića. Nevjerovatan fudbaler. Žao mi je što nije uspio više kao trener Srbije na EURO 2024. Takođe i Predrag Mijatović. Bili smo suparnici na terenu sa Barselonom i Realom. Veoma ga cijenim i dobar je prijatelj. Kako vi kažete – veliki dasa – dodao je Stoičkov.
Mnogo prijatelja ima Hristo u Srbiji.
– Ne samo da imam prijatelje, već… ne mogu da ih nabrojim. I vjerujte mi na riječ – bez obzira gdje ih sretnem, svi me na kraju pozivaju na rakiju u Beogradu. Zato me ovim provokativnim pitanjem stavljate u zamku – da ne uvrijedim nekoga koga neću spomenuti. Naravno, na prvom mjestu Crvena zvezda se poistovećuje s Draganom Džajićem. Gledao sam ga kao mali i divio mu se. Cijeli tim iz finala Kupa evropskih šampiona 1991. godine mi je pred očima. Sa skoro svima od njih sam prijatelj. Trener Ljupko Petrović je napravio leguru najboljih iz bivše Jugoslavije. Poslije toga, majstor srpskog fudbala je veoma uspešno radio i u Bugarskoj. Kod nas je napisana i njegova biografija, sa posebnim obraćanjem meni. Čitao sam je i čuvam je kao dragocjen trofej među nagradama kod kuće – zaključio je legendarni fudbaler.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu