Dođi prijatelju, možemo na intervju kod mene kući, pričaćemo o čemu god želiš.
Tim riječima Dušan Ivković je započeo razgovor koji se pretvorio u putovanje “SPORT24” do Beograda.
Otvorio je čuveni Dušan Duda Ivković prije smrti svoj dom ovoj redakciji i podijelio decenije košarkaških priča i dotakao se tema o kojima ranije nije govorio. Istina je takva da je Duda, otkako je odlučio da se povuče iz trenerskog posla, izbjegavao medije.
Bio je voljan da priča o svim (velikim) stvarima koje je postigao tokom karijere, ali i o trenucima koji su ga definisali na profesionalnom i ličnom nivou. Kao što je Fajnal-for u Rimu, ali i zajednički život sa zvijezdama Jugoslavije na velikim takmičenjima, prenosi Sportal.
“Učio sam košarku uz brata”
– To je nešto veoma važno što osjećam u svojoj duši. Moj brat, Piva, bio je veoma veliki trener. Bio je čovjek za kojeg vjerujem da je mogao da stvori velike igrače od čaše vode. Kada je Jugoslavija još imala daleko najbolju i najtežu ligu u Evropi. Govorimo o sedamdesetim godinama, kada stranim igračima još nije bilo dozvoljeno da igraju. On i momci iz Radničkog su izgradili tim koji je osvojio prvenstvo 1973. godine. Zajedno sa grupom igrača koji su počeli u omladinskim ekipama kluba. Bio sam blizu njega tokom svega toga, putovao s timom i posmatrao stvari – rekao je Ivković.
Sjetio se Duda i svog prvog trenera Bore Cenića.
– Moje bavljenje trenerskim poslom počelo je krajem 1971. Tada, moj prvi trener, Bora Cenić, predložio je da preuzmem omladinski tim i radim sa djecom i tinejdžerima. Vrlo brzo, 1973. godine osvojili smo juniorsko prvenstvo u Jugoslaviji. Tokom svega ovoga, osjećao sam se kao da nastavljam nasljedstvo svog brata. Ovaj prijedlog Bore Cenića je nešto što je ostavilo ogroman trag u mom životu i životu moje porodice. Ako me pitate da li sam trenirao najbolje igrače, mogu vam reći da sam vrlo srećan čovjek, gledajući igrače koje sam imao u svojim timovima – naglasio je.
“U Grčku sam otišao zbog bolesti sina”
Od terena do klupa, od prošlosti do budućnosti, Ivković je pleo priču o svom životu i karijeri ne razdvajajući jedno od drugog. Kao da je imao svaki trenutak pred sobom, i gledao ih unazad, prateći ih prstom i pričajući svaku priču, na isti način kao što je pratio prstom kroz svoje porodično stablo u velikom okviru u svojoj kući. Za njega nisu postojale pojedinačne priče, nema apstrakcija. Svaka stanica je povezana sa prethodnom, svaka destinacija je dostignuta zahvaljujući malim ili velikim koracima koji su to omogućili. Tako je bilo i sa dolaskom u Grčku, koji je prije svega bio zbog porodičnog zdravstvenog problema.
– U ljeto 1980. godine, Miltiadis Velos, koji je bio u upravi Arisa, došao je u Beograd sa prijedlogom da preuzmem tim. Izašli smo na večeru i rekao sam mu da ne dolazim. Međutim, nakon otprilike mjesec dana, dok sam bio sa reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu, moj sin Petar je imao zdravstveni problem. Imao je bronhijalnu astmu i ljekari su mi rekli da bismo definitivno morali da promijenimo klimu i budemo blizu mora – govorio je Ivković.
“Govorili su da sam tiranin, da ih psujem, a ja sam samo tražio da daju sve od sebe”
Otkrio je Duda i neke zanimljive detalje vezane za trening.
– Dakle, radio sam veoma naporno sa onima koji su bili spremni da dostignu svoj maksimum i rade na sopstvenom unapređenju. Znate, u tim godinama postojala je filozofija da najbolji igrači ne treba da dolaze na jutarnji trening, već da treba da spavaju i odmaraju se. Nisam mogao da radim tako, htio sam da radim individualni trening tehnike i taktike. Igrači su uvijek blizu novinara i govore mnogo toga. Ali kako su godine prolazile, shvatili su da uz rad koji rade na treninzima dolazi veliko poboljšanje i na kraju svi pobijeđuju. To je moja filozofija – isticao je Ivković.
Ispijanje viskija i ćaskanje sa trenerom Atlante o Peđi Stojakoviću
Nekada je i Predrag Peđa Stojaković bio najvažniji igrač za Dudu Ivkovića, a o Peđi je ćaskao ni manje ni više nego sa trenerom Atlante Hoks, čuvenim Majkom Fratelom.
– Još uvijek se sjećam riječi Fratela, koji je tada bio trener Atlante, kada je došao u Grčku na nekoliko dana. Vidio je utakmicu Panioniosa i onda smo izašli na terasu u Nea Smirni. Pijemo viski i on mi kaže: Treneru, bio sam u Barseloni i Madridu, svi pričaju svoje, ali nikada nisam vidio da tim igra kao Panionios. Za mene je to bio veoma važan razgovor. Pobijedili smo PAOK sa 3-0 u utakmicama, sa Predragom Stojakovićem u timu u to vrijeme. Onda se sjećam, u Solunu, moj kum Takis Paneludis mi je rekao dok smo pili kafu prije utakmice: Veoma je važno da PAOK pobijedi, i za grčku i evropsku košarku. Možda je bio u pravu. Odgovorio sam: Najbolji tim će pobijediti. Otresli smo ih sa tri nula – prisjećao se Ivković.
“Ne znam da li Srbi razumiju koliko su im Grci bili bliski u to vreme tokom najtežih trenutaka”
Dušan Ivković je nekoliko puta tokom razgovora podvukao značaj i podršku koju su Grci pružali srpskom narodu tokom 1999. godine i NATO agresije.
– Postigli smo mnogo sa AEK-om tih godina, vratili smo tim na vrh Evrope. Pobijedili smo Bolonju u finalu u Lozani. Kada sam napustio AEK, sam Dragan Šakota je rekao da je sve spremno za njega. Godine 2001, kada sam otišao, donio sam odluku da prestanem da treniram. Vidio sam da dolaze mladi momci u ovaj moj trenerski posao. Imao sam 57 godina i rekao sam “dosta je”. Stizala je nova generacija u Evropi. Počelo je i bombardovanje… Užas. U međuvremenu, upoznao sam grčku demokratiju, posebno tokom perioda bombardovanja (u Srbiji). Ne znam da li Srbi razumeju koliko su im Grci bili bliski u to vrijeme, u najtežim trenucima za zemlju. Na kraju, kada sam shvatio da ne mogu baš tek tako da dignem ruke, došla je ponuda CSKA 2002, koju sam prihvatio.
“Nećeš igrati u Rimu”
U periodu dok je bio selektor Jugoslavije, poznata je njegova nesuglasica sa Draženom Petrovićem koji je konstantno odlagao dolazak u reprezentaciju zbog uslova koje su mu postavljali Netsi.
– Došli smo do tačke prije Evropskog prvenstva u Rimu. Pozvao sam ga i rekao “Čovječe, da ti kažem nešto, to što radiš nije prihvatljivo. Da li se slažeš da uradiš intervju i kažeš da imaš poseban raspored sa Netsima i da u ovoj situaciji ne možeš da postigneš nivo igre koji očekujemo u reprezentaciji? Nećeš igrati u Rimu. Rekao mi je da se slaže. Kada sam to objavio, nastao je pravi haos u zemlji. Predsjednik Federacije mi je rekao “Duda, radi šta hoćeš, ali ja to nikada ne bih uradio – govorio je Ivković, i dodao:
– Imali smo igrače sa NBA iskustvom, poput Divca, Rađe i Petrovića. Nismo bili kao ostali timovi koje ste vidjeli u Barseloni tada, koji su se slikali sa igračima Drim-tima. Bio je veliki gubitak za sport što najbolji tim u Evropi tada nije igrao protiv Amerikanaca. Bio je to veliki dogovor između FIBA i NBA da se NBA igrači dovedu na Olimpijadu. Pomoglo je sportu, ali bila je šteta što se nismo suočili sa njima – zaključio je Ivković.
Zaista je šteta, jer je svijet propustio jedinstvenu priliku da se divi najvećoj borbi titana u istoriji sporta. S druge strane, ono što je ostalo u sjećanju svih je veličina Jugoslavije, koja je u velikoj mjeri procvjetala pod rukovodstvom Dušana Ivkovića.
Ono što je Duda sam morao da pamti i čuva kao svoje najveće blago su odnosi sa ljudima sa kojima je radio i koje je upoznao tokom pet decenija svoje trenerske karijere, kako je priznao na početku ovog razgovora.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.